Castro, Diego de, političar i publicist (Piran, 19.VIII.1907. - Roletto di Pinerolo, Torino, 13.VI.2003.).

Potomak je stare piranske građanske obitelji. U djetinjstvu je živio u Savudriji. Gimnaziju je završio u Trstu, pravni studij u Rimu 1929., a potom se specijalizirao za statistiku i demografiju. Izabran u sveučilišna zvanja, radio je u Rimu, Messini i Napulju te od 1932. do 1972. u Torinu. Potom je do umirovljenja 1982. radio na Sveučilištu u Rimu.

Od 1941. surađivao u talijanskim novinama pišući za La Stampu, Il Giornale di Trieste i Il Piccolo. Tijekom rata, posebice nakon 1943., bio je savjetnikom u tijelima koja su pripremala poslijeratne diplomatske poteze Italije. Za talijansku je vladu od 1946. radio na pripremi mirovnog ugovora, a od srpnja 1952. do travnja 1954. bio je talijanski diplomatski predstavnik pri Savezničkoj vojnoj upravi u Trstu te politički savjetnik zapovjednika angloameričke zone generala Johna Wintertona.

Bio je jednim od najvećih stručnjaka za talijanske istočne granice. O tome je napisao mnogobrojne novinske članke i više knjiga: Il problema di Trieste. Genesi e sviluppi della questione giuliana in relazione agli avvenimenti internazionali (1943-1952) (1953.), La questione di Trieste. L'azione politica e diplomatica italiana dal 1943 al 1954, I-II (Trst 1981.) i Memorie di un novantenne, Trieste e l'Istria (1999.).

Za dugogodišnji sveučilišni znanstveni rad i djelovanje u diplomaciji dobio je više talijanskih nagrada. Talijanska zajednica u Piranu svoju je knjižnicu nazvala njegovim imenom, a on joj je ostavio i svoju privatnu zbirku knjiga.