Vilhar, Srečko, političar, kulturni djelatnik i publicist (Kromberk kraj Nove Gorice, 7.III.1907. - Ljubljana, 1.X.1976.). Nakon završene učiteljske škole u Tolminu i Gorici maturirao je 1931. u Ljubljani. Uključio se u Komunističku partiju Italije (KPI, PCI) 1927., a 1931. stupio u KP Jugoslavije. Godine 1932. bio je uhićen i zatvoren u Srijemskoj Mitrovici, a od 1938. u Trstu te potom konfiniran u Potenzi. Od 1943. u prekomorskim je brigadama. Nakon II. svjetskog rata vodio je partijsku školu za Primorsku te bio organizacijski sekretar Mjesnoga komiteta KP STT-a u Trstu (194.7-48.), zatim u Kopru sekretar planske komisije za Istarski okrug (1948.-50.) i referent za kulturu (1950.-52.). Postao je prvi predsjednik Zgodovinskoga društva za jugoslovansko cono STO. Do umirovljenja 1974. bio je ravnatelj Študijske knjižnice. Od 1927. objavio je više od 250 članaka i rasprava s područja kulture, školstva, knjižničarstva, povijesti i pomorstva u časopisima Delo (Trst), Istra (Zagreb), Bori, Istrski tednik, Slovenci ob Jadranu, Istrski historijski zbornik i dr., više monografija (Slovensko učiteljišče v Kopru 1875-1909, 1976.) i 5 opsežnih knjiga o prekomorcima (suautor Albert Klun). Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941., a primio je više stručnih i državnih odličja, među kojima i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1969.). Po njemu je nazvana Središnja knjižnica u Kopru.