Da Ponte, Bonifacio, koparski biskup (Venecija, 22.IV.1726. - Kopar, 6.I.1810.).

Potječe iz venecijanske patricijske obitelji, koja je dala jednog mletačkog dužda, jednog akvilejskog patrijarha te više biskupa. Od rane je mladosti pripadao kongregaciji kamaldolaca. Za svećenika je posvećen 1.III.1749. Za koparskog je biskupa nominiran 15.VI.1776., a posvetio ga je 21.VII. iste godine kardinal Carlo Rezzonico.

U skladu s novom crkvenom politikom Mletačke Republike tražio je 1778. od župnikâ da sastave popise crkava, crkvenih beneficija i njihovih vlasnika, bratovština, samostana, ubožnica i klerika te svih crkvenih nadarbina na području pojedine župe. Godine 1779. sazvao je biskupsku sinodu i pozvao kuriju da se bori protiv raširena praznovjerja, proglašavanja čuda i različitih oblika magije među vjernicima i klericima.

Obavio je 12 pastoralnih vizitacija po biskupiji, dovršio neke građevinske radove u koparskoj stolnoj crkvi. Posvetio je župnu crkvu sv. Antuna u Kortama, obnovio župne crkve u Truškama i Gračišču. Proširio je zgradu koparskoga sjemeništa, skrbio za udžbenike i nastojao povećati broj sjemeništaraca. Bio je svjedokom pobune građana u Kopru i Izoli 5.-6.VI.1797. U napoleonsko doba (1806.-13.), kada su mnogobrojni samostani bili ukinuti, prefekt Angelo Marino Calafati nastojao je poštovati njegove zahtjeve i pomogao je sačuvati crkvenu opremu i baštinu.

Pokopan je u semedelskoj crkvi sv. Marije od Zdravlja kao posljednji biskup stare Koparske biskupije.