Darmini (Darmino, D'Armino, Darminus), Juraj (Giorgio), novigradski biskup (Thine na Kreti, 1593. - Buje, 20.XI.1670.).

Izabravši svećenički poziv, postigao je doktorat obaju prava i u gradu Kandiji (današnji Iraklion) obavljao službu kanonika, pa kanonika pokorničara. Zbog prodiranja Osmanlija prema zapadu napustio je otok i doselio se u Veneciju te je 1633. bio posvećen za biskupa Caorlea, otoka u mletačkoj laguni, a odande je 1655. bio premješten za biskupa u Novigrad.

Obavio je dvije vizitacije župa i odaslao u Rim 1660. i 1670. relacije o bijednome stanju u biskupiji, navevši da je broj žitelja u 12 župa pao na oko 6000, a u Novigradu životari do 30 obitelji i 12 raštrkanih izvan grada. Izvijestio je da su se za hrvatske vjernike brinuli svećenici glagoljaši, koji zbog sveopće neimaštine nisu mogli nabaviti ni najnužnije liturgijske knjige što ih je u Rimu tiskala Kongregacija de Propaganda fide, a za oko 120 manjih crkava brinule su se njihove bratovštine, kojima su laički upravitelji rasipali prihode. U malaričnome Novigradu biskupa je pogodila opća klonulost, a zatim i sljepoća, te se preselio u zdravije Buje, odakle je na nosilima obavio kanonski pohod svih župa. Uspio je osnovati dva kanonikata te otvoriti sjemenište i zalagaonicu.