Frajzinška (brižinska) biskupija, povijesno crkveno upravno područje sa sjedištem u Freisingu (slov. Brižin) u Bavarskoj, od početka XIX. st. ujedinjena s Minhenskom u Minhensko-frajzinšku nadbiskupiju (Erzdiözese München und Freising).

Od kraja VIII. st. imala je posjede u karantansko-koruškom prostoru te od X. st. na području Kranjske, a dvjema darovnicama kralja Henrika IV. iz 1062. i 1067. i u Istri. S prvom je darovnicom samostan sv. Andrije u Freisingu, koji je ustanovio tadanji frajzinški biskup Elenhard, dobio od krune fiskalni posjed u Piranu i Novigradu, koji su prihodi izrijekom bili namijenjeni za redovničku hranu i odjeću. Drugom darovnicom biskupija je dobila sedam sela u koparskom zaleđu (Kubed, Predloka, Osp, Rožar, Truške, Šterna, Sv. Peter). U okviru darovanoga kraljeva fiska u Piranu vjerojatno je dodijeljena i tamošnja javna vlast, jer ju je frajzinški biskup krajem XII. st. dodijelio goričkom knezu. O frajzinškom posjedu krunskoga podrijetla u Istri nema potonjih vijesti po kojima bi se mogla potvrditi zemljišno-posjednička nazočnost biskupije na poluotoku. Čini se da se pravo stečeno darovnicama, bar kada je riječ o zemljišnim posjedima, nikada nije ostvarilo usprkos rodbinskim interesima koje je u Istri možda imao biskup Elenhard.

Slike