Vocci, Marino, novinar, publicist, kulturni gastronomski promotor, ekolog, političar (Kaldanija kod Buja, 24.III.1950. - Opčine, Trst, 12.XII.2017.).

S obitelji se kao esul 1954. seli u Opčine (Opcina, Opicina) na tršćanskom Krasu. Završio je Tehničku školu "Alessandro Volta" u Trstu, potom je nekoliko godina studirao književnost na tršćanskom Sveučilištu, ali nije diplomirao. Početkom 1970-ih radi kao vodič u tršćanskom muzeju Rižarna sv. Sabe, podučava talijanski i povijest u školama, a od 1977. do 1997. radi u tršćanskom Laboratorio di Biologia Marina, kojega je bio jedan od osnivača. Od prosinca 1997. do ostavke u ožujku 2002. bio je načelnik općine Duino-Aurisina/Devin-Nabrežina, izabran kao kandidat lijeve koalicije (PDS, Rifondazione comunista, nezavisna lista CEN-SIN), u kojoj je realizirao više razvojnih projekata na području ruralnog turizma (RILKE), kulture, očuvanja baštine i ekologije. Potom do 2012. radi u Tršćanskim znanstvenim muzejima (Civici Musei Scientifici di Trieste) baveći se vanjskim odnosima u organizaciji priredbi, potom i kulturnim aktivnostima Muzeja mora (Museo del Mare). Bio je 1980.-85. jedan od prvih pročelnika za okoliš u lokalnoj samoupravi.

Godine 1982. bio je među utemeljiteljima društva istrovenetske kulture Istria, kojemu je više od deset godina bio predsjednik, potom i organizacija kao što su Legambiente, Gruppo/Skupina 85 (koje je predsjednik od 2012.), Dialoghi Europei, Promoistria i drugih usmjerenih na prekograničnu suradnju Italije, Slovenije i Hrvatske. Bio je početkom 2010-ih tršćanski povjerenik gastronomske udruge Slow Food, a dugo je godina na TV Koper-Capodistria vodio gastronomsku emisiju "La barca dei sapori".

Kao novinar piše o prekograničnoj suradnji, okolišu, interakciji turizma i kulture, valorizaciji i zaštiti lokalne i regionalne autohtone gastronomije, objavljujući u talijanskim, slovenskim i hrvatskim novinama i časopisima, vodeći i/ili gostujući u brojnim radijskim i televizijskim emisijama, itd. Objavio je knjigu Fughe e approdi (Rijeka 2010.).

Pokrenuo je i organizirao, 2006.-12., manifestaciju "Trieste, una storia scritta sull'acqua", koja je od 2013. dobila jadranski prefiks.

Unatoč odlasku u poratnom egzodusu ostao je vezan uz rodni kraj doprinoseći valorizaciji i promociji Bujštine, pomažući kroz humanitarne akcije u Domovinskom ratu, a 2002. proglašen je počasnim građaninom Buja.