Cvecich (Cvečić), Alberto, svećenik (Nova Vas [ranije Noselo] kraj Šušnjevice, 3.VII.1921. - Pisa, 20.II.2007.).

Rođen je u vlaškoj (istrorumunjskoj) obitelji. Nakon pučke škole s obitelji seli se u Rijeku gdje je pohađao sjemenište, a potom je studirao teologiju na bogosloviji u Veneciji. Zaređen je 1943., a spomen-razglednicu prve mise, datiranu 21.V.1944., tiskao je na istromumunjskom (vlaškom) s imenom Berto lu Zure ("lu Zure" bio je obiteljski nadimak). Svećeničku službu počeo je kao kapelan u riječkoj katedrali.

Nakon Drugog svjetskog rata i pripojenja Rijeke Jugoslaviji sukobljava se s komunističkim vlastima i u opasnosti od uhićenja 1946. (ili 1947.) bježi u Trst. Nakon kraćeg boravka u Veneciji seli se u Rim gdje na Gregoriani završava pravo. Potom odlazi u Pisu gdje je najprije bio ravnatelj sjemeništa, a 1952.-55. župnik u San Giuliano Terme. Od 1956. do smrti bio je župnik sa sjedištem u jednoj od najstarijih crkvi u Pisi - onoj sv. Pavla (San Paolo a Ripa d'Arno), zvanoj i stara katedrala.

Predavao je religiju u državnim gimnazijama i moralnu teologiju u sjemeništu u Pisi. Bio je vrlo omiljen među župljanima i naširoko poznat po nadahnutim propovijedima i liturgijama. Nakon smrti podignuta mu je spomen-ploča u župnoj crkvi, a njegove najljepše propovijedi objavljene su kao knjiga Illuminati dalla parola (omelie di don Alberto Cvecich) (Pisa 2007.).

Slike