Plavšić, Čedomil, liječnik, sveučilišni profesor (Sarajevo, 25.X.1902. – Opatija, 7.II.1987.).

Sin bankara koji je pomagao hrvatske modernističke slikare i nećak pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, mladost je proveo u Zagrebu, gdje je predsjedao skupini buntovnih umjetničkih avangardista Traveleri. U Zagrebu je 1921. upisao medicinu, pa je 1924. prešao u Beograd i diplomirao 1927. Nakon kratkotrajnog prakticiranja u Skoplju, vraća se 1929. u Beograd gdje 1933. specijalizira internu medicinu. U Drugome svjetskom ratu djeluje u sanitetu X. krajiške brigade, a u poraću je, 1949., preuzeo vođenje IV. interne klinike u Beogradu. Redovitim profesorom beogradskog Medicinskog fakulteta postao je 1958., a riječkog 1961.

Bio je prvim tajnikom Saveza liječničkih društava, načelnikom Komiteta za narodno zdravlje i predsjednikom Udruženja sveučilišnih nastavnika Jugoslavije; članom francuskog, belgijskog, njemačkog i europskog kardiološkog društva, počasnim članom Talijanskog društva za hidroklimatizam i talasoterapiju i predsjednikom Udruženja kardiologa Jugoslavije. Boravio je na usavršavanjima u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u. Vodio je 1961.-62. internističku kliniku riječke bolnice.

Nakon prvog, neuspjelog pokušaja 1954., lipnja 1957. osniva u Opatiji Thalassotherapiju – ustanovu za rehabilitaciju, prvenstveno srčanih bolesnika. Za njegova ravnanja 1957.-75. i 1977.-78., Thalassotherapia će se nametnuti kao lider u avangardnoj aktivnoj rehabilitaciji bolesnika s preboljelim infarktom miokarda, realizirati projekte sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i Ministarstvom zdravlja SAD-a, ugostiti domaće i međunarodne znanstvene skupove u području kardiologije i talasoterapije te sklapati poslovne ugovore s austrijskom i švedskim institucijama.