Tarticchio, Angelo, svećenik (Galižana, 25.III.1906. – Lindaršćina, 19.IX.1943.).

Za svećenika je zaređen 1.V.1932., a služio je kao župnik u Kanfanaru i Rovinjskom Selu. Nakon kapitulacije Italije i uspostave vlasti narodnooslobodilačkih odbora u većem dijelu Istre, Tarticchio je uhićen u Rovinjskom Selu, između 14. i 16.IX.1943., te s još 30-ak Seljana zatvoren u pazinski Kaštel, gdje je kao "neprijatelj naroda" osuđen na smrt. S još kojom desetinom uhićenika vezanih žicom odveden je 19.IX. na područje između Lindara i Gračišća, gdje je ubijen i bačen u jednu boksitnu jamu. Njegovo je golo i masakrirano tijelo prepoznato među 23 ekshumirana 31.X.1943.

Za Crkvu, a i ezule jedan je od simbola stradalnika fojbi u vremenu kratkotrajne vladavine partizana i komunista u Istri u rujnu i listopadu 1943.

U nekim se izvorima navodi da je rođen 1907.