Ilirska Bistrica, središte Brkini, (fotoarhiva Novog lista, snimio Vedran Karuza), 2014.

Brkini

Brkini, raščlanjeno flišno pobrđe okruženo krškim područjem u jugozapadnoj Sloveniji, sjeverno od Ćićarije; određuje dio sjeverne granice Istre.

Proteže se na površini od 350 km2, u smjeru sjeverozapad–jugoistok, između Ilirske Bistrice i Sežane. Područje nastanjuje oko 16.000 stanovnika.

Geološku građu čine eocenski pješčenjaci i škriljevci. Prosječna je nadmorska visina 526 metara, a najviši su vrhovi na oko 800 m. Kratke površinske tekućice južnog prigorja poniru na kontaktu flišne i krške zone. Sjeverni rub Brkina čini 50 km duga Reka, ponornica koja izvire kraj Klane, a ponire u Škocjansku jamu, te se ponovno pojavljuje kao Timav. Područje obilježavaju svježije klimatske prilike prijelaznoga tipa između sredozemne i kontinentalne klime. Istočnim dijelom Brkina prolaze cestovne i željezničke komunikacije Kvarnera sa Slovenijom, a cesta TrstRijeka označava južni rub.

Kraj je bio poznat po poljodjelstvu, posebice voćarstvu (jabuke, šljive, kruške), a djelomice i po stočarstvu. U prošlosti se gospodarstvo oslanjalo na preradbu drva (pilane) te blizinu Trsta i Rijeke, koji su bili glavna tržišta lokalnih stočarskih i poljoprivrednih proizvoda. U drugoj polovici XX. st. ta je pogodnost zbog političkih razloga izgubila nekadašnju važnost. Danas su glavne djelatnosti stočarstvo, poljodjelstvo i sitno gospodarstvo.

Područje Brkina bilo je nastanjeno već u prapovijesti i u antici, a u srednjem vijeku pripadalo je različitim feudalnim gospodarima. Nakon II. svjetskog rata iselilo se oko 2.000 ljudi; broj se stanovnika smanjuje (1961.–91. za oko 13%). Današnju naseljenost obilježava stotinjak manjih sela zbijenoga tipa, s karakterističnom fizionomijom tradicionalne gradnje. Većina ih je nastala na vrhovima brežuljaka. Središte je Ilirska Bistrica, jedino naselje s više od 500 stanovnika.

Neki kulturni elementi, najizrazitije prisutni u nošnji, tradicijskoj glazbi i vjerovanjima, dokazuju da je to područje, osobito u njegovim rubnim dijelovima, bilo u stalnom dodiru s kulturom Istre, a za austrijske uprave u Istri, Brkini su dijelom pripadali kotaru Volosko, tj. Istarskom okrugu. Naziv je za stanovnika Brkina Brkinac (mn. Brkini). Premda taj etnik nije načelno pejorativan, vezan je uz neke poruge, npr. ženu blatnih čizama, pitalo bi se »Si bila u Brkiniji?« jer je ondje na crnoj zemlji bilo više blata nego, primjerice, na Krasu.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Vladimir Klemenčič, "Pokrajina med Snežnikom in Slavnikom", Gospodarska geografija, Ljubljana 1959.