Velenik, Renato, nogometaš, kuglač, boćar i boćarski trener (Fuškulin, 30.VI.1939. – Poreč, 22.II.2010.).

Sin Viktora i Ane rođ. Licardo.

Od druge polovice 1950-ih do konca 60-ih bio je prvotimac Nogometnoga kluba (NK) Jadran iz Poreča. Kasnije je niz godina nastupao i za klupsku veteransku momčad.

Po završetku aktivnoga igranja nogometa postao je član Boćarsko-kuglačkoga kluba (BKK) Istra iz Poreča u kojem se istaknuo u obje sekcije, prvotno u kuglačkoj, potom i u boćarskoj. Kao neizostavni član kuglačke sekcije osvojio je momčadsko prvenstvo Istre te više otvorenih prvenstava gradova u kojima je često bio najbolji pojedinac.

U 1970-im više se okreće boćanju koje mu je donijelo najblistavije trenutke duge sportske karijere. Tih je godina sudionik većeg broja republičkih i državnih prvenstava u kojima najbolje rezultate ostvaruje u disciplinama pojedinačno-klasično i parovi. Izdvajamo 1977. u kojoj na državnim prvenstvima u Rijeci i Tivtu (Crna Gora) osvaja 7. mjesto u paru (s Darijom Riosom) i 6. mjesto pojedinačno. Bio je među prvim istarskim reprezentativcima (nakon Livija Gašparinija i Josipa Ružića) koji su nastupili na svjetskim prvenstvima. Godine 1976. u Torinu se, braneći boje reprezentacije Jugoslavije na 24. svjetskom prvenstvu, plasirao na šesto mjesto u disciplini četvorke.

Jedan je od najzaslužnijih što se boćarska sekcija BKK Istra u kratkom razdoblju probila iz regionalne do savezne ligaške razine. Na tom je putu niz godina bio kapetan, njezin ponajbolji boćar i trener. Bio je i među osnivačima BK Istra Poreč kad se boćarska sekcija 1991. izdvojila iz BKK Istra. Sudjelovanje u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije 1990. i kasnije u novoformiranoj I. Hrvatskoj boćarskoj ligi – zapad 1991. predstavljalo je najveći momčadski uspjeh porečkih boćara u dotadašnjoj klupskoj povijesti.

Od osamostaljenja Hrvatske sudjelovao je na više državnih prvenstava. Medalje je osvajao na trima, srebrnu u paru (sa Zvonkom Jelovicom i Čedom Vukelićem) 1991. u Rijeci, brončanu u paru (sa Zdenkom Androšićem i Eligiom Blaževićem) 1995. u Poreču i brončanu u disciplini pojedinačno-klasično 1996. u Zagrebu. S BK Istra Poreč osvojio je 2000. momčadsko prvenstvo Hrvatske što je za Poreč i Istarsku županiju bio prvi naslov državnoga prvaka u nekom ligaškom klupskom natjecanju. Osim za Istru Poreč, nastupao je i za boćarske klubove Vodnjan-Wart, Santa Domenica iz Labinci i Selina.

Savez za fizičku kulturu Općine Poreč proglasio ga je za najboljega igrača (1988.) i najboljega trenera (1989.) Poreštine. Dobitnik je zlatne značke NK Jadran iz Poreča za igrača s dugogodišnjim nastupom i za izniman doprinos uspjehu kluba te plakete BK Istra Poreč za višegodišnji samoprijegoran rad i velik doprinos u promicanju kluba (1998.). Zajednica boćarskih klubova grada Poreča izabrala ga je za najuspješnijeg boćara Poreštine u povodu 25. obljetnice utemeljenja (2000.).

Iznenadna smrt zadesila ga je na funkciji pomoćnoga trenera u BK Istra Poreč. U spomen na njega i drugoga preminulog člana kluba Eligia Blaževića Istra Poreč od 2011. održava boćarski turnir u parovima Memorijal Blažević – Velenik.