Riosa (Rioža), Dario, svestrani sportaš i kuglački trener (Musalež, 20.XII.1939. – Poreč, 27.XII.2009.).

Otac Josip (Bepo), majka Anđela rođ. Radin. Obitelj se još u mletačko vrijeme zvala Riosa, a za vrijeme Jugoslavije prezime je Dariju bilo transkribirano u Rioža.

Sportom se organizirano počeo baviti u adolescenciji pod okriljem Društva za tjelesni odgoj (DTO) Partizan iz Poreča. Najviše je nastupao za košarkašku i rukometnu sekciju Društva. Odvajanjem rukometne sekcije od DTO Partizan 1963. nastavlja s igranjem u porečkom rukometnom klubu Partizan do sredine 1960-ih. Kao zaljubljenik u sport okušao se i u sportovima na vodi, posebno u veslanju i jedrenju. Kraće vrijeme nastupao je i za porečki nogometni klub Jadran.

Najduži dio svestrane sportske karijere ostvario je u porečkom Boćarsko-kuglačkom klubu (BKK) Istra (osnovanom 1953.), u kojem je aktivan od osnutka, prvotno kao boćar, pa dugi niz godina kuglač i naposljetku kuglački trener. Odmah se pokazao velikim talentom i vrlo skoro ulazi u prvu momčad kao njezin najmlađi igrač. Jedini je član u povijesti kluba s ostvarenim izvrsnim rezultatima u obje sekcije koji su ga doveli do užega kruga kandidata boćarske i kuglačke reprezentacije Jugoslavije. Iako za njih nije nikada nastupao, bio je u više navrata član republičke reprezentacije u kuglanju. Do kraja 1960-ih skupio je više od 20 nastupa u pojedinačnoj konkurenciji, parovima i četvorkama na boćarskim prvenstvima SR Hrvatske, osvojivši dva druga mjesta, tri treća i jedno četvrto, što mu je omogućilo nastupe na šest prvenstava Jugoslavije. Jedno drugo mjesto na republičkom prvenstvu osvojio je u paru s Brunom Gržićem.

U drugoj polovici 1970-ih, na zalasku igračke karijere, postiže svoje najblistavije sportske rezultate. Na boćarskom prvenstvu Jugoslavije, održanom u Rijeci 1977., osvojio je u paru s Renatom Velenikom sedmo mjesto. Iste godine u Bečeju (Vojvodina) na momčadskom prvenstvu Jugoslavije u kuglanju postigao je najbolji pojedinačni rezultat među 120 natjecatelja srušivši u prosjeku 930 čunjeva, čime je prestigao i slavnog Nikolu Dragaša. Kao kuglač nastupao je i za porečku Plavu lagunu, riječki Kvarner i zagrebački Medveščak. Osim Dragaša, pobijedio je još dvojicu kuglačkih prvaka svijeta, reprezentativca Jugoslavije Mira Steržaja u 200 hitaca po međunarodnom sistemu na prijateljskom četveromeču održanom 1972. u kuglani porečkoga hotela Parentium i Rumunja Josifa Tismanarua u prijateljskom dvoboju između svog tadašnjeg kluba Medveščaka i rumunjskoga Rumentula iz Braşova 1979. u Zagrebu. Iste godine na završnici momčadskoga prvenstva Jugoslavije u Novom Mestu (Slovenija) osvojio je prvo mjesto kao prvotimac KK Medveščak. Iako je na sportskom borilištu titula osvojena zasluženo, pobjednički pehar im nije uručen zbog naknadne žalbe dvaju suparničkih timova sudionika finala, ljubljanskoga Gradisa i splitskoga Brodosplita. Razlog žalbi bila je valjanost registracije Darija Riose za zagrebački klub. Nakon višemjesečnih vijećanja raznih komisija i tijela Kuglačkoga saveza Jugoslavije, njegovo je predsjedništvo donijelo odluku da se Medveščaku oduzme osvojena titula.

Vrativši se u Poreč, više se posvećuje trenerskom radu. Seniorski sastav ženske sekcije KK Istra (od 1.I.1991. djeluje kao samostalan klub) uveo je 1995. prvi put u klupskoj povijesti u Prvu hrvatsku ligu, u kojoj se kontinuirano natječe do danas. U Prvoj ligi porečke je kuglačice vodio u dva navrata, u prvom dijelu premijerne sezone te 1999.–2002.

Dobitnik je Plakete općine Poreč (1981.) te priznanja BKK Istra (1983.) i zahvalnice ŽKK Istra (2000.).