Šimičić, Josip – Luka, sportaš, odbojkaški i kuglački trener i sportski djelatnik (Barbat na Rabu, 22.XII.1933. – Poreč, 27.III.1988.).

Otac Alen, majka Antica rođ. Frankić.

S nepunih 14 godina uključuje se u Društvo za tjelesni odgoj (DTO) Partizan iz Raba. Bio je aktivan odbojkaš i nogometaš, a potom i član rukovodstva Društva. Godine 1956. sa suprugom seli se u Istru, prvo u Višnjan, gdje se iduće godine priključuje novoosnovanom nogometnom klubu Mladost, a od 1958. trajno se nastanjuje u Poreču.

Dolaskom u Poreč kao afirmirani sportaš nastupa za odbojkašku sekciju DTO Partizan i kraće razdoblje za Nogometni klub (NK) Jadran. Odbojci će ostati vjeran dulje od dva desetljeća (OK Partizan Poreč, OK Poreč), kao dugogodišnji kapetan momčadi nastupao je do sezone 1973./74., a trener je bio od početka 1960-ih do konca 1970-ih. Najveći uspjeh u karijeri odbojkaša ostvario je u posljednjoj natjecateljskoj godini (1974.), osvajanjem 5. mjesta u jedinstvenoj Hrvatskoj ligi. U ulozi trenera osvojio je niz značajnih postolja, u seniorskom uzrastu 2. mjesto (žene) na prvenstvu NR Hrvatske 1962., te kao pomoćni trener 1. mjesto (žene) na prvenstvu (N)SR Hrvatske 1962., 1963., 1964., 1966. i 1969.; s mlađim dobnim kategorijama (pionirke) 1. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1965., 1966., 1969.; 2. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1973., (pioniri); 1. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1973.; 2. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1969., (omladinke); 1. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1979.; 2. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1971.; 3. mjesto na prvenstvu SR Hrvatske 1970. Bio je pomoćni trener 1965. kada se ženska odbojkaška sekcija DTO Partizan (pod vodstvom Giannija Šegona) natjecala u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije. Porečke odbojkašice bile su prvi ženski tim iz Istre u najvišem ligaškom rangu natjecanja u ondašnjoj državi.

Osim u odbojci duboki trag ostavio je u kuglanju djelujući kao igrač i trener u Boćarsko-kuglačkom klubu Istra iz Poreča. Uključio se početkom 1960-ih prvotno kao organizator i voditelj radničkih sportskih igara, a potom i kao aktivni kuglač. S obzirom na to da je u klubu djelovala i boćarska sekcija, aktivno se bavio i boćanjem.

Početkom 1970-ih bio je tajnik Saveza organizacija za fizičku kulturu (SOFK) Poreč. Osnovao je prvu pionirsku školu kuglanja u regiji 1976., iz koje su stasali budući reprezentativci SR Hrvatske i Jugoslavije Davor Maleš i Ervino Fabac. Tri godine poslije (1979.), zajedno s prvom registriranom porečkom kuglačicom Zorom Dujmović (od 1974. nastupala za pulsku Trgoistru) i tadašnjim tajnikom porečke SOFK-a Slavomirom (Slavkom) Bronićem, osnovao je žensku kuglačku sekciju koja uskoro postaje simbol ženskoga kuglanja u Istri. Od aktivnoga kuglanja oprostio se 1977., nastavljajući trenirati muške i ženke sekcije. Njegovi su kuglači, među kojima se ističu senior Dario Riosa (Rioža) i omladinci E. Fabac i D. Maleš, osvajali brojna odličja na republičkoj i saveznoj razini. Riosa je na momčadskom prvenstvu Jugoslavije u Bečeju (Vojvodina) 1977. kao član kuglačke sekcije BKK Istra iz Poreča među 120 natjecatelja postigao najbolji rezultat. Omladinci (U23) Maleš i Fabac u parovima bili su 2. na prvenstvu Jugoslavije 1979. i 1980., 1. na prvenstvu SR Hrvatske 1979. U pojedinačnoj konkurenciji Fabac je kao član omladinske reprezentacije SR Hrvatske osvojio 1. mjesto na Saveznom turniru republika i pokrajina 1979., 1. mjesto na prvenstvu Jugoslavije 1982., 2. mjesto na prvenstvu Jugoslavije 1980. i 1981. Kao član omladinske reprezentacije Jugoslavije na prvenstvu Europe u Austriji 1981. osvojio je 1. mjesto u parovima (s Miroslavom Liovićem), 2. mjesto u momčadskoj i 5. mjesto u pojedinačnoj konkurenciji. U seniorskom uzrastu osvojio je 3. mjesto u momčadskoj konkurenciji 1982. na svjetskom prvenstvu u Čehoslovačkoj.

Brojne Šimičićeve aktivnosti i ostvareni klupski rezultati uvelike su doprinijeli razvoju kuglačkog sporta i u susjednim sredinama, ponajprije u Pazinu, Rovinju i Umagu, te organizaciji niza službenih natjecanja u Poreču. Najveće, na kojem obnaša dužnost člana organizacijskog i natjecateljskog odbora, bilo je Prvo svjetsko omladinsko prvenstvo u kuglanju (KOPS) održano u kuglani porečkog hotela Diamant 1983. Na tom je prvenstvu za reprezentaciju Jugoslavije nastupio i E. Fabac, osvojivši 2. mjesto u momčadskoj konkurenciji.

Obnašao je niz godina dužnost tajnika BKK Istra Poreč i od 1987. do smrti potpredsjednika Kuglačkog saveza Istre. Jedan je od osnivača Općinskoga boćarskog saveza Poreč 1975.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Plakete općine Poreč za sportske zasluge (1975.), Zlatne plakete Odbojkaškog saveza Jugoslavije i SR Hrvatske, priznanja Kuglačkog saveza Jugoslavije i SR Hrvatske te posmrtno plakete u povodu obilježavanja 50. obljetnice OK Poreč (1998.) i 50. obljetnice Boćarskog kluba Istra Poreč (1998.). Proglašen je 1981. za najboljeg trenera Poreštine 1981. te u tri navrata za najuspješnijeg sportskog djelatnika Poreštine.

Nenadana smrt zadesila ga je 1988. u kuglani porečkog hotela Diamant, prilikom ligaškoga susreta kuglačica domaće Istre i pulske Trgoistre.

Njemu u čast od 1989. odigrava se Memorijalni turnir Josip Šimičić – Luka za ženske i muške sastave.

Slike