Metlica (Metelli), Carlo, umjetničkog prezimena Fiorello, glumac i voditelj glumačke družine, pisac komedija i bajki, skladatelj i pjevač, lutkar (Poreč, 18.II.1890. – Devin/Duino, 26.IX.1965.).

Prije Prvog svjetskog rata nastupio je u povijesnom filmu Il sacco di Roma redatelja Enrica Guazzonija i Giulija Aristidea Sartorija. U jesenjoj kazališnoj sezoni 1913. trebao je nastupati u Rijeci kao prvi mladi glumac u Compagnia drammatica Città di Fiume zajedno s glumicom Ninom Delmare–Metlica, a pod ravnanjem Bruna dall'Ombre, ali kazališna družina se razišla prije prve predstave. Iste godine u tršćanskom Teatro Fenice s lutkarskom Compagnia delle maschere izvodi više predstava.

Fiorello je glumačku karijeru započeo u Trstu 1914. s dijalektalnom venecijanskom družinom Alberta Brizzija na pozornici Teatra Minimo. Uskoro osniva vlastitu dijalektalnu kazališnu družinu koja od 12.VIII.1915. djeluje u Teatru Famigliare. Osim glumom Fiorello se, kao svestrani umjetnik, bavio i recitiranjem, skečevima i iluzionizmom.

Za svoju Compagnia comica Città di Trieste adaptirao je više komedija na venecijanskom dijalektu te napisao na tršćanskom dijalektu dvadesetak jednočinki koje su, zbog austrougarske cenzure, objavljene tek nakon Prvog svjetskog rata. Neke od njih su: Afari di chebe, Nel cuor de Trieste, El ribalton, Viva noi che semo puti, La casa dei spiriti, Gerolamo Spighetta artista cinematografico, Cocolona, La fin del mondo, El primo amor.

Pod vodstvom Olimpija Lovricha i Bruna Strehlera 1916. glumi u Teatru Fenice u farsi La consegna è di russare, u kojoj glavni lik nosi francusku vojnu uniformu. Međutim, zbog ratne cenzure to nije bilo dopušteno, pa je Fiorello obukao vojni kostim korišten u operi Carmen i kapu talijanskih pješaka. Zbog toga ga vojne vlasti deportiraju u Štajersku. Ipak, uskoro je pomilovan pa 10.VIII.1917. nastupa u tršćanskom kazalištu Eden. Početkom 1918. u Teatru Famigliare osniva novu proznu i operetnu družinu, ali nakon nekoliko mjeseci prelazi u Teatro Armonia kao komičar.

Nakon rata nastupa u zadarskom kazalištu Radium i riječkome Teatro Apollo gdje su izvođeni varijetei, a Fiorellova družina zatvara program farsom. U sjećanjima objavljenim 1928. (Memorie di palcoscenico) Fiorello opisuje događaje i osobe vezane za umjetničko djelovanje obilježeno financijskim teškoćama i sukobima s vlastima.

Godine 1930. prezime Metlica mijenja u Metelli.

Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se lutkarstvu. U ljeto 1945. otvara u Trstu vlastito kazalište lutaka za koje piše dječje bajke i komedije. Neke od njih su emitirane i na radiju do 1960-ih.