Radojkovič (Radojković), Umberto (Berto), glazbenik, dirigent i glazbeni pedagog (Tar, 26.IX.1934. – Piran, 27.XII.2014.).

Rođen je u radničkoj obitelji kao treće od petero djece Josipe i Stjepana. U Puli je završio školu za ljevača i zaposlio se u brodogradilištu. Paralelno se bavio glazbom te završio i srednju glazbenu školu. Svirao je trubu u pulskom simfonijskom orkestru, kao i u raznim glazbenim sastavima. Trenirao je i boks.

Nakon odsluženja vojnoga roka preselio se 1957. u Piran na poziv da svira u tamošnjem gradskom puhačkom orkestru i zaposlio u brodogradilištu na Bernardinu.

Glazbeno je školovanje nastavio na konzervatoriju u Trstu, a potom na Akademiji za glazbu u Ljubljani, gdje je diplomirao na odsjeku za trubu. Potom se zaposlio u piranskoj Glazbenoj školi, gdje je podučavao trubu, rog i tubu do 1991., kada je umirovljen.

Sa svojim učenicima i komornim skupinama osvajao je brojne nagrade na republičkim i saveznim natjecanjima. Od 1981. vodio je i Omladinski puhački orkestar (Mladinski pihalni orkester KUD Karol Pahor Piran), s kojim je također osvajao brojne nagrade, među kojima se ističe srebrno odličje 1992. na svjetskoj smotri omladinskih orkestara u Beču. Odgojio je brojne glazbenike, a mnogi od njih su se poslije odlučili za profesionalnu karijeru.

Bio je svestran, bavio se i ribarstvom (suosnivač piranskog Ribarskoga društva Oradela 1993.), poduzetništvom i glumom. Isticao se i kao veliki ljubitelj istarske kulture.

Slike