Franjul, Antun Vid, svećenik (Lovran, 1706. – Pazin, 15.V.1774.).

Potječe iz lovranske plemićke obitelji čija se kuća iz 1722., poznata i kao palača Franjul, nalazi na središnjem gradskom trgu, nasuprot župnoj crkvi sv. Jurja. Zahvaljujući svom podrijetlu i s njim povezanim političkim utjecajem postao je prepozit (prepošt) u Pazinu, središtu tadašnje austrijske Istarske knežije. U to je vrijeme pazinski prepozit bio vrlo važna osoba na području Knežije, koja je u crkvenoj podjeli dijelom bila pod jurisdikcijom porečkog biskupa, ali je Poreč bio na području Mletačke Republike pa je biskupu na austrijskom području ponekad, ovisno o odnosima Venecije i Beča, vlast bila ograničena.

Franjul 1739. došao u Pazin, gdje je zatekao župnu crkvu sv. Nikole, čija je središnja lađa bila nešto viša od starog, gotičkog svetišta, s četiri bočne kapele podignute tijekom XVII. st. Budući da je, u vrijeme ranijeg prepozita Ivana Fatora, 1705. podignut zvonik odvojen od crkve, omogućeno je proširenje crkve, pa je Franjul do 1755. crkvi dogradio dvije kapele: Svetog križa i sv. Rite, kroz koje je uveo pomoćne, bočne ulaze u crkvu. Dao je probiti nove prozore u svetištu i djelomice zazidati stare gotičke, koje je već prije, oko 1730., pokrio veliki glavni oltar, te podići svod srednje lađe na današnju razinu. Ugradnjom prozora u novoizgrađenom dijelu dobio je jače i bogatije osvjetljenje cijele crkve te je, u cjelini, zaslužan za izgradnju Sv. Nikole u današnjim gabaritima.