Endrigo, Romeo, operni pjevač - tenor, samouki kipar i slikar (Pula, 11.X.1895. – Pula, 1.XI.1939.).

Rođen je u radničkoj obitelji Eugenija i Adelaide Tiozzo. Još kao dječak zanimao se za umjetnost i želio se upisati na Accademiju di belle arti u Rimu. Prvi svjetski rat omeo je tu namjeru pa se posvetio glazbi.

Od trinaeste godine povremeno pjeva u pulskome kazališnom zboru. Nakon završetka rata održao je koncert u kazalištu kome prisustvuje i skladatelj Antonio Smareglia koji ga ohrabruje na daljnje usavršavanje.

Usprkos materijalnim teškoćama 1919. odlazi na studij u Milano. Ondje pohađa satove kod Giuseppea Mandolinija, vježba 10-12 sati dnevno učeći mimiku, glumu i vokalnu tehniku te pripremajući uloge iz Puccinijevih opera La Bohème i Rigoletto. Konačno, u samo 15 dana, tri mjeseca od početka naukovanja, pripremio je kao prvu nastupnu ulogu onu Pinkertona u Puccinijevoj Madama Butterfly, no s razočarajućim ishodom.

Ipak uskoro, 1920., uspješno igra u operi La Bohème milanskog kazališta Del Verme. Slijede nastupi u Rovigu (Verdijeva Traviata) te planira odlazak u Pariz, ali zbog simptoma bolesti krvotoka primoran je na povratak u Pulu. Tu je 1921. podvrgnut operaciji. Nakon oporavka održao je koncert u gradskom kazalištu Ciscutti. Sljedeće, 1922. u rodnom gradu nastupa kao Turiddu u Mascagnijevoj operi Cavalleria rusticana te kao Rodolfo u La Bohème.

Ponovo nastupa u milanskim kazalištima Del Verme i La Scala, napuljskome San Carlo te u Firenci i Đenovi. Tada započinje i njegova međunarodna karijera u Francuskoj. Prilikom generalne probe u londonskome Covent Gardenu 1924. zbog unutarnjeg krvarenja mora odustati od nastupa.

Opet se vraća u Pulu gdje 1925., uz sugrađanku sopranisticu Ersiliju Bosich, priređuje koncert. Sljedeće godine sudjeluje u pulskoj opernoj sezoni. Nastupit će u još nekoliko prigodnih koncerata do 1928., kada ga bolest primorava na povlačenje sa scene.

Kako bi uzdržavao obitelj, suprugu Claudiju (nećakinja Antonija Smareglie) te sinove Rolanda i Sergia (poznati talijanski kantautor), bavi se slikarstvom i kiparstvom (izrađuje odljeve za nadgrobne spomenike). Izradio je i biste fašističkog vođe Benita Mussolinija i talijanskog kralja Viktora Emanuela III., a započeto mramorno poprsje sugrađanke sopranistice Marije Polla-Puecher nije dovršio.

Sahranjen je na općinskom dijelu pulskoga groblja, a poslije su njegovi posmrtni ostaci premješteni tako da obitelji nije poznato mjesto njegovog ukopa.