Žagar, Bogoslav, šumarski stručnjak i savjetnik (Klanec pri Kozini, 10.IV.1897. – Ljubljana, 18.V.1981.).

Otac Mihael, rodom iz Sodražice u Dolenjskoj, bio je učitelj, majka Frančiška, rođ. Wruss (Brus), rodom iz Idrije, domaćica. Šumarski stručnjak bio je i Bogoslavov mlađi brat Bogdan, a sestra Marija (Marica) bila je učiteljica i društvena djelatnica.

Osnovnu je školu završio u Klancu 1908., a na Državnoj realnoj gimnaziji u Idriji maturirao je 1915. Potom je 1916. mobiliziran u austrougarsku vojsku i upućen na bojišnicu na Soči, gdje je ostao do kraja Prvog svjetskog rata.

U poraću nastavlja školovanje na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je na Šumarskom odjelu 1922., a diplomirao 8.VI.1923.

Kao šumarski stručnjak radio je od 1923. pri Šumskom veleposjedu Planina kod Rakeka i Katarina kod Tržiča. Od 1926. bio je godinu dana državni šumarski referent na Sušaku, a od 1927. pri Okružnom poglavarstvu Maribor. Nakon dvije godine premješten je u Okružno poglavarstvo Ljubljana, a 1931. prelazi u Okružno načelstvo Kočevje kao šumarski viši pristav te je napredovao do zvanja šumarskog savjetnika.

U Drugom svjetskom ratu okupacijska ga je vlast 8.IX.1943. prijevremeno umirovila, a 28.VI.1944. bio je sa suprugom zatvoren u ljubljanskom zatvoru te nakon mjesec dana odveden na prisilni rad u Njemačku. Kući, u Kočevje, vratio se nakon rata 31.V.1945.

Od 1945. bio je rukovoditelj Odsjeka za taksaciju pri Ministarstvu za šumarstvo Slovenije, a od 1950. pomoćnik direktora Šumarske uprave (Gozdno gospodarstvo) Ljubljana, sve do umirovljenja 1955.

Prije Drugog svjetskog rata bio je u ljubljanskoj podružnici član Jugoslavenskog šumarskog udruženja, a u poraću Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvnog gospodarstva Slovenije. U mirovini je živio u Ljubljani.

Surađivao je u ljubljanskom Gozdarskom vestniku, a objavio je brošuru O gozdnih požarih (Ljubljana 1949. te 1951. dopunjeno izdanje). S Jožetom Miklavžičem priredio je Pokrajinski gospodarski načrt za trboveljski okraj (Ljubljana 1957.).