Žagar, Marija (Marica), učiteljica, prosvjetna službenica, knjižničarka, društvena djelatnica (Klanec pri Kozini, 20.VI.1898. – Brežice, Slovenija, 28.V.1978.).

Otac Mihael, rodom iz Sodražice u Dolenjskoj, bio je učitelj, majka Frančiška, rođ. Wruss (Brus), rodom iz Idrije, domaćica. Stariji brat Bogoslav i mlađi Bogdan bili su zapaženi šumarski stručnjaci.

Marica (krštena je kao Marija, ali bila je znana po imenu iz milja) je krenula očevim stopama te je 1916.-18. pohađala goričko slovensko učiteljište, koje se zbog ratnih prilika bilo preselilo u Trst. Nova talijanska vlast 1920. otpustila joj je oca iz službe, tada nadučitelja u Kozini, pa se obitelj seli u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u slovenske Brežice.

U Brežicama je Žagar 1921. dobila učiteljsku službu. Uključila se i u rad tamošnjeg gimnastičkog društva Sokol u kojem je vodila žensku sekciju, a dugo je godina bila i predsjednica društva. Zbog zdravstvenih teškoća s grlom morala je napustiti učiteljski posao, pa je radila kao službenica u prosvjeti te je u Drugom svjetskom radu pomagala kolegama učiteljima koje su njemački okupatori bili prognali u Srbiju.

Potkraj rata zatekla se s majkom u Kočevju, gdje se posvetila aktivističkom djelovanju u Osvobodilnoj fronti, a neko je vrijeme radila u bolnici.

U neposrednom poraću odazvala se pozivu iz Primorske te se u Trstu angažirala u prosvjetnom i društvenom radu, posebno u pjevačkim zborovima. Od 1949. to djelovanje nastavlja u Kopru, gdje je od 1.X.1955. do 15.VI.1965. bila tajnica te knjižničarka u Studijskoj knjižnici (danas Osrednja knjižnica Srečka Vilharja Koper).

U Zalivu, tršćanskom časopisu za književnost i kulturu, objavila je 1969. svoje uspomene na gostovanje slovenskog književnika Ivana Cankara 24.IV.1918. u Trstu, u prostorima društva Ljudski oder.