Bertok, Josip, mlađi, učitelj (Čežarji kod Dekani, 1882. – Kopar, 30.VII.1921.).

Potječe iz seljačke obitelji. U Kopru je pohađao učiteljsku pripravnicu i Učiteljište na kojem je maturirao 1901.

Prvi učiteljski posao dobio je iste godine u jednorazrednoj pučkoj školi u Kubedu, potom od jeseni 1903. vodi školu s dva odjeljenja u Spodnjim Škofijama, a nastavlja je voditi i 1912. kada je prerasla u trorazrednu.

U Prvom svjetskom ratu bio je mobiliziran i obolio je od neizlječive sušice.

Nakon rata nastavio je, iako s mukom, raditi kao učitelj do kraja školske godine 1920./21. Zbog bolesti se ljeta 1921. preselio u Kopar, ali je ubrzo umro. Bio je oženjen Ivanom, rođ. Bordon, s kojom je imao tri kćeri.

Autor je opsežne i vrijedne kronike pučke škole u Spodnjim Škofijama i njezine podružnice u Plavjama od kraja XIX. st. do 1913. (Kronika dvorazredne ljudske šole na spodnjih Škofijah 1900-1913) u kojoj donosi i podatke o pučkoj školi u Kubedu u vrijeme njegova službovanja kao i opaske o tadašnjim društvenim i političkim prilikama u tom dijelu Koparštine.

Uz učiteljski posao bio je društveno i politički vrlo djelatan. Osnovao je u Spodnjim Škofijama pjevačko, čitalačko i glazbeno društvo Istrski grmič, u kojem je bio i zborovođa. Bio je u upravnom vijeću, pa i voditelj tamošnje posujilnice i štedionice, više godina odbornik u miljskom općinskom vijeću te predsjednik Slovenskog učiteljskog društva za koparski okrug.

Zbog svog društvenog angažmana, posebno na dobrobit slovenskog življa, i spremnosti da pomaže drugima, bio je vrlo cijenjen i obljubljen, pa mu je i pogreb bio velik i dojmljiv, uz sudjelovanje šestorice svećenika, pjevačkog zbora društva Samo iz Bertoki i limene glazbe iz rodnih mu Čežarja, koja je pogrebnu povorku pratila od Kopra do groblja na Lazaretu.

Rođak mu je bio pet godina stariji imenjak i prezimenjak Josip Bertok iz Bertoki, također cijenjeni slovenski učitelj i društveni djelatnik u tom dijelu Istre.