Giron, Antun, povjesničar (Dubrovnik, 6.VIII.1936. – Rijeka, 20.I.2004.).

Nakon završetka osnovne škole i realne gimnazije u Dubrovniku, diplomirao je 1962. povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Zaposlio se 1964. na mjestu kustosa u Muzeju narodne revolucije u Rijeci (danas Muzej grada Rijeke). Početkom 1977. prešao je u Centar za historiju radničkog pokreta i narodnooslobodilačkog rata Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara u Rijeci, gdje je radio kao stručni savjetnik, a početkom 1978. izabran je za ravnatelja Historijskog arhiva u Rijeci (danas Državni arhiv u Rijeci, DAR).

Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zadru priznalo mu je 1979. naslov magistra na osnovi objavljenih radova koji su po kvaliteti jednakovrijedni magistarskom radu. Po isteku mandata ravnatelja u DAR-u prelazi 1981. u Zavod za povijesne i društvene znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), gdje je radio kao asistent i potom znanstveni asistent do umirovljenja 2001. Usto je predavao povijest na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Doktorsku disertaciju Zapadna Hrvatska (Istra, Kvarnersko primorje i Gorski kotar) u Drugom svjetskom ratu obranio je 1998. na Filozofskom fakultetu u Zadru.

U znanstvenom se radu bavio isključivo problematikom povijesti zapadne Hrvatske (Hrvatskoga primorja s otocima te Istre i Gorskoga kotara) u XX. st, pretežito u doba Drugoga svjetskoga rata. Objavio je brojne znanstvene i stručne radove, a autor je ili koautor više monografija, među kojima se ističu Riječka bitka (Rijeka 1985.), Začeci i razvoj narodne vlasti u Kastavštini. Narodnooslobodilačka borba Kastavštine u dokumentima NOO-a Kastav (Rijeka 1990.), Poglavnikovom Vojnom uredu. Treći Reich, NDH, Sušak-Rijeka i izvješće dr. Oskara Turine (u koautorstvu s Petrom Strčićem, Rijeka 1993.), Zaobići Ingridstellung. Riječko područje u završnici Drugoga svjetskoga rata (u koautorstvu s P. Strčićem, Rijeka 1995.), Spomenica Lovačkog društva „Lisjak“ Kastav (u koautorstvu s Lidiom Zuzzijem, Kastav 2001.) te Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu (Rijeka 2004.; izdana je posmrtno, ali je radio na njezinu uređivanju gotovo do smrti, konačno ju je priredila za tisak njegova supruga Manon Giron). Isticao se i u objavljivanju arhivskoga gradiva.

Za postignuća na području povijesne znanosti dobio je Nagradu grada Rijeke 1977., 1995. i (posmrtno) 2005. za životno djelo.

Sahranjen je na groblju Boninovo u Dubrovniku.