Ladenhauser (Ladenhauzer), Viktor, učitelj tjelovježbe, prosvjetni i društveni djelatnik (Županja, 23.IX.1903. – Rijeka, 17.III.1969.).

Maturirao je u osječkoj gimnaziji 1923. Radio je kao privremeni učitelj vještina u gimnaziji u Srijemskoj (Sremskoj) Mitrovici, odakle je 1927. premješten u gimnaziju u Bjelovaru. Potom radi u Kutini, Šibeniku (1929.-32.), Osijeku i Dubrovniku.

Bio je aktivan u sokolskom pokretu kao vježbač, prednjak i načelnik. Poznato je da je 1926. bio načelnik sokolskog društva u Srijemskoj Mitrovici te da je 1935. u Osijeku vodio Hrvatski skautski stijeg. Tada je sastavio priručnik Savremeno tjelesno vježbanje u osnovnoj školi (Osijek 1935.), a pripisuje mu se i kasniji Tjelesni odgoj u Državnoj častnoj radnoj službi (Zagreb 1942.). Člancima o tjelovježbi i sokolstvu javljao se u časopisima i drugim tiskovinama: Sokolski glasnik (Ljubljana 1930.), Primorska riječ (Šibenik 1931.), Bratstvo (1933.), Dečje telesno vaspitanje (Zagreb 1934.), Telesno vaspitanje jugoslovenske školske omladine (Zagreb 1935.), Telesno vaspitanje (Zagreb 1936.-37.), Mornarički glasnik (Zemun-Beograd 1939) i Skautski glasnik (Beograd 1939.).

Godine 1942. vjenčao se s Almom Gspan, iz slovenske plemićke obitelji.

Nakon Drugog svjetskoga rata, u listopadu 1945., poslan je, kao nastavnik vještina, u Istru, najprije u Opatiju, u netom otvorenu gimnaziju s nastavom na hrvatskom jeziku. Potom radi u Učiteljskoj školi u Opatiji i Puli te u opatijskoj osnovnoj školi, kojoj je od 1949. do 1953. bio ravnatelj. Od početka školske godine 1953./54. zapošljava se u opatijskom Ugostiteljsko-turističkom tehnikumu, koji sljedeće godine postaje Hotelijerska škola Opatija i gdje će raditi do iznenadne smrti.

Početkom 1950-ih u Hrvatskoj se obnavlja skautski pokret kao izviđačka organizacija te u lipnju 1952., samo tjedan dana nakon osnivačke skupštine Saveza izviđača i planinki Hrvatske, Ladenhauser u Opatiji osniva prvi izviđački odred. Pod njegovim će starješinstvom već nakon nekoliko godina djelovanja odred prerasti u najbolju izviđačku postrojbu u Hrvatskoj, pa je tako 1. četa „Istra“, kao jedna od tri prve u Hrvatskoj, postala „Partizanska četa“, što je bilo najveće priznanje nekoj izviđačkoj postrojbi. Sam Ladenhauser bio je od osnivanja Saveza izviđača Hrvatske (SIH) desetak godina član njegovog starješinstva, a bio je i član prvog starješinstva Saveza izviđača Jugoslavije. U proljeće 1960. pokreće otvaranje Izviđačkog centra SIH-a u Fužinama, kojemu je kroz nepune tri godine djelovanja bio voditelj. Za velik doprinos razvoju izviđačkog pokreta u Opatiji i Hrvatskoj bio je 1961. među prvima koji su dobili odlikovanje SIH-a „Zlatni izviđački prsten“.

Osim u izviđačima, bio je aktivan i u drugim društvenim aktivnostima u Opatiji, pa je bio među pokretačima planinarskog društva i prve skijaške sekcije te predsjednik Foto-kluba s kojim je organizirao više izložbi. Kroz popularna predavanja poticao je sugrađane na aktivnost u prirodi i rekreaciju.

Pokopan je na opatijskom groblju.