Drioli, Francesco, trgovac, proizvođač likera (Izola, 19.X.1738. – Zadar, 14.VII.1808.).

Rođen je u skromnoj obitelji. Nakon prerane smrti majke njegov odgoj preuzima kanonik Giovanni Goina. S 14 godina poslan je u Trst kao trgovački šegrt pri poduzećima Cartulli i Simonetti. Nakon pet godina naukovanja 1757. prelazi u Zadar kao agent tvrtke Simonetti pri trgovini Fratelli Scarpi. Uskoro otvara vlastitu trgovinu, a 1759. započinje proizvodnju likera. U tehniku destilacije višnje maraske (maraške) vjerojatno ga upućuje Venecijanac Giuseppe Carceniga, zaslužan za poznatost zadarskog maraskina (maraschino). Drioli je usavršio proces prerade dobivši proizvod vrhunske kvalitete iz kiselog i tamnog ploda marask uzgojene u Jesenicama (između Splita i Omiša).

Vjenčao se 1764. s Antonijom (Toninom) Salghetti, kćeri bogatog zadarskog trgovca Iseppa. Godinu kasnije uzima u petogodišnji najam, za 200 dukata, kuću koju će kasnije otkupiti i kamo seli destileriju. Trgovinu prodaje 23.III.1768. i usredotočuje se na proizvodnju maraskina. Radi što kvalitetnije prodaje uspostavlja široku mrežu poslovnih suradnji i predstavništava. Ona u Trstu i Rijeci omogućuju mu prodor na tržišta središnje Europe sve do Rusije. Otvara i predstavništva u Veneciji, Anconi, Senigalliji, Livornu, Marseilleu i Londonu, koje mu otvara američko tržište. S partnerskim poduzećima ugovara razne uvozno-izvozne poslove te nabavlja potrebne sirovine. Nakon 1780. na zahtjev kupaca širi paletu proizvoda.

Od 1788. Drioli je vicekonzul Kraljevine Španjolske, Papinske Države, Napuljskog Kraljevstva i Kraljevine Sicilije. Bio je član udruge zaštitnika zatvorenika pri prvostupanjskom zadarskom sudu u doba kada je Vincenzo Dandolo bio Napoleonov civilni upravitelj Dalmacije, a provodio je i službu vještaka za likvidaciju pomorskih nesreća.

Nova, austrijska uprava omogućila mu je povećanje proizvodnje i širenje poslovanja u svim habsburškim zemljama. Nećak Giuseppe Salghetti pridružio mu se 1798. u upravljanju tvornicom. Kako bi olakšao dobivanje koncesije za izvoz u austrijske zemlje 1803. traži dozvolu za korištenje habsburškog dvoglavog orla na etiketi proizvoda, uz natpis Cesarea Regia Fabbrica privilegiata (tvornica s carsko-kraljevskim privilegijem). To mu je sljedeće godine odobreno. Već 1805. nastupom nove, sada francuske, uprave mijenja etiketu. Dvoglavi orao postaje jednoglavi, a natpis prelazi u Imperial Regia Fabrica privilegiata. U to doba zbog britanske pomorske blokade Jadrana Drioli ima poteškoća u izvozu proizvoda, kao i nabavi sirovina, čija je cijena višestruko narasla.

Svojim je proizvodima posredno ili neposredno opskrbljivao većinu europskih dvorova, a među njegovim klijentima bilo je visokih državnih i crkvenih službenika, generala te aristokrata.

Sahranjen je u zadarskoj katedrali svete Stošije (Anastazije). Budući da nije imao muških potomaka, ostavio je nećaku Giuseppeu, oporukom od 14.I.1808., kuću s tvornicom likera, svu tvorničku imovinu uključujući trgovine, recepture proizvoda te dokumentaciju i 200 dukata. Uvjet nasljeđivanja bio je da tvornica nosi ime Francesco Drioli, a da Giuseppe doda vlastitom prezimenu Salghetti i ujakovo Drioli.

Do kraja 1944. u Zadru su proizvodnju nastavile četiri generacije te obitelji, a posljednji se vlasnik Vittorio Salghetti Drioli preselio u Miru kraj Venecije, gdje je nanovo izgradio tvornicu i kojom je upravljao od 1945. do smrti 1974. S njim je ta obitelj zadarskih industrijalaca izumrla, a tvornica u Miri je zatvorena 1980.

Imovina obitelji Salghetti Drioli u Zadru zaplijenjena je presudom Okružnog narodnog suda u Zadru od 20.XI.1945., kada je Vittorio Salghetti Drioli, u odsustvu osuđen za gospodarsku suradnju s neprijateljem na tri i pol godine zatvora te na konfiskaciju cjelokupne pokretne i nepokretne imovine.

U doba Jugoslavije proizvodnja je u Zadru nastavljena u tvornici Maraska, koja je nastala 1946. nacionalizacijom i spajanjem triju zadarskih destilerija: Luxardove, Driolijeve i Vlahovljeve.

Krajem 2024. Maraska je imala 127 zaposlenih, a njezin većinski vlasnik je splitska Stanić Grupa. Prethodno je vlasnik Maraske bila Mepas grupa (Bosna i Hercegovina), koja je tvrtku kupila od Waltera Wolfa, kanadskog poduzetnika slovenskih korijena.