Bitežnik, Bogomil, antifašist, partizan, društveni dužnosnik, publicist (Ločnik kod Gorice, 21.III.1907. – Izola, 23.XII.1985.).

Otac Jožef, učitelj, majka Jožefa rođ. Breščak.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, potom Šempetru pri Gorici, gdje je otac službovao. Srednjoškolsko školovanje nastavio je u Gorici, ali ga nije završio nego se zaposlio kao radnik.

Bio je član ilegalne antifašističke organizacije TIGR, talijanska ga je policija u Gorici 1928. stavila na širu tjeralicu „subverzivnih elemenata, mogućih atentatora“. Stoga je 1931. emigrirao u Jugoslaviju, u Maribor, gdje je dvije godine bio tajnik Srednje šumarske škole, ali je potom ostao bez posla. Od 1939. radio je kao redatelj u amaterskom kazalištu Radničke komore (Delavska zbornica) u Ljubljani.

Početkom Drugog svjetskog rata aktivan je u Osvobodilnoj fronti, ali je ubrzo uhićen i 11.XI.1941. osuđen na 20 godina zatvora. Iz talijanskih se zatvora vratio u veljači 1944. i uključio u narodnooslobodilačku borbu na goričkom području.

U neposrednom poraću je radio u tijelima socijalnog osiguranja Narodne Republike Slovenije, a 1.X.1950. imenovan je direktorom Zavoda za socijalno osiguranje u Kopru te je na toj dužnosti ostao do umirovljenja 1965.

U mirovini se posvetio prikupljanju raznovrsnih podataka i dokumenata o razvoju zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Primorskoj nakon Drugog svjetskog rata, na temelju kojih je 1981. u Kopru sa suradnicima objavio publikaciju Razvoj zdravstvenega zavarovanja na Primorskem.