Zidar, Alojz
Zidar, Alojz (Lojze), antifašist-tigrovac, partizan, časnik Jugoslavenske narodne armije (JNA) (Topolc kraj Ilirske Bistrice, 4.XII.1914. – Kopar, 29.IV.2004.).
Otac Mihael, majka Josipina rođ. Oblak. Osnovnu školu završio je u Trnovu (danas dio Ilirske Bistrice), potom je izučio za mehaničara.
Radio je kao vozač za tvrtke s područja Ilirske Bistrice i preko kolega upoznao se s djelovanjem ilegalne antifašističke organizacije TIGR, u koju ga je ubrzo primio njezin bistrički vođa Viktor Bobek. Koristeći se poslom vozača Zidar je među trupcima prevozio i TIGR-ovu literaturu i oružje.
Nakon okupacije Jugoslavije, 1.V.1941. unovačen je u tzv. specijalne bataljune (battaglioni speciali) talijanske vojske, najprije u Pesciu u Toskani pa je prebačen na Sardiniju. Odatle je pobjegao, ali je uhvaćen i osuđen na dvije godine zatvora. Kad je Italija napala Grčku, poslan je, kao kažnjenik, na gradnju utvrde kraj lučkog grada Volosa. Tamo se povezao s grčkim pokretom otpora (EAM) te je prebjegao tamošnjim partizanima i borio se protiv talijanske vojske. Nakon kapitulacije Italije otišao je u Makedoniju gdje je sudjelovao u osnivanju Prve makedonsko-kosovske udarne proleterske brigade i u njezinom znamenitom februarskom, odnosno bogomilskom pohodu 1944. U Narodnooslobodilačkoj vojsci u ratu je obnašao razne dužnosti i dosegao čin kapetana I. klase (satnika), a uz više jugoslavenskih odlikovanja dobio je i bugarsko „Otečestvena vojna“.
U neposrednom poraću bio je u motoriziranim postrojbama JNA. Službujući u Banatu usprotivio se sovjetskim instruktorima koji su uvodili kolektivizaciju te se morao braniti od optužbi da je protivnik Sovjeta i Staljina, da bi nakon Rezolucije Informbiroa bio proglašen neprijateljem Jugoslavije i Staljinovim pristašom. Poslan je u Rijeku gdje je pod sumnjom da je informbiroovac otpušten iz JNA i umirovljen u činu pukovnika.
Našavši se bez posla, radio je kao taksist. Agenti Udbe pokušali su ga vrbovati za suradnju, a nakon što nije pristao, namjestili su mu navodnu krađu i poslali na sud. Zidar je suca prepoznao i prozvao kao nekadašnjeg Mussolinijevog fašista, pa ga je taj zbog uvrede osudio na 14 mjeseci zatvora koje je odslužio u Lepoglavi.
Po izlasku iz zatvora, želeći da mu se ispravi ta nepravda, bezuspješno se žalio javnom tužitelju (državnom odvjetniku) u Rijeci. Potom je nekoliko puta odlazio u Beograd, obraćao se Saveznom vrhovnom sudu, Savezu antifašističkih boraca, pa i samom maršalu Titu, koji ga je naposljetku primio, ali zadovoljštinu nije dobio. Naprotiv, zbog beskompromisne javne obrane TIGR-a krajem 1950-ih imao je stalnih teškoća, a neki od nekadašnjih tigrovaca, koji su mu dali podršku, bili su smijenjeni s dužnosti. Njega je pak milicija u Kopru (živio je u obližnoj Žusterni) višekratno pozivala na obavijesne razgovore. Stigla je i optužba iz Ilirske Bistrice da je htio osnovati svoju stranku, a Centralni komitet Saveza komunista Slovenije je na sastanak u Kopar pozvao i više bivših tigrovaca da ih uvjeri kako je djelovanje njihove organizacije bilo negativno. Zidar se tome javno usprotivio tvrdeći da su se tigrovci istinski borili protiv fašizma u vrijeme dok je Mussolini prijetio vojnom silom, a Staljin paktirao s Hitlerom.
O TIGR-u je napisao više članaka, među kojima se ističu „Spomini na organizacijo TIGR“ u TV-15, glasilu Saveza antifašističkih boraca Slovenije (u šest nastavaka tijekom 1979.) i „Resnica o TIGR-u“ u Bistriškim zapisima (2/1984.). Objavio je i knjigu Doživetja tigrovca partizana (Koper 1987.) te zbirku članaka, zapisa, uspomena i dokumenata TIGR v boju za domovino (Koper–Nova Gorica 1995.), a po njegovim bilješkama Jože Hočevar priredio je knjigu Slovenski narod pomni in obtožuje. Zločini, ki jih je nad Slovenci zagrešila italijanska fašistična država (Koper 1999.).
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.