Bratina, Marij (Mario), gimnazijski nastavnik, arhivar (Stomaž [Štomaž] kraj Ajdovščine, 3.II.1912. – Kopar, 13.III.1982.).

Otac Anton bio je poljoprivrednik, majka Frančiška, rođ. Šatej, domaćica.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a 1934. primljen je na Aloisianum, jezuitski sveučilišni institut u Gallarateu u Lombardiji. Nakon tri godine studija odlučio je napustiti svećenički poziv pa se zaposlio kao nastavnik književnosti te talijanskog i latinskog jezika u klasičnoj gimnaziji „Cesere Arici“ u Brescii.

U Drugom svjetskom ratu bio je mobiliziran i poslan na rusku bojišnicu. Tamo je ranjen, a po oporavku došao je u Trst, gdje se povezao s narodnooslobodilačkim pokretom i dočekao dolazak Jugoslavenske armije početkom svibnja 1945.

U poraću se zaposlio kao nastavnik u slovenskoj gimnaziji u Kopru. Pomagao je od 1950. pri uspostavljanju Knjižničkog sabirnog centra (Zbirni center knjižnic) u Portorožu upoznavši se pritom i s arhivskom građom i arhivistikom. Također je sudjelovao u postavljanju povijesne izložbe Slovenci ob Jadranu u Kopru (listopad – studeni 1952.) u organizaciji Povijesnog društva jugoslavenskog područja (Zona B) Slobodnog Teritorija Trsta (Zgodovinsko društvo za jugoslovansko cono Svobodnega tržaškega ozemlja). Ta iskustva, kao i znanje latinskog jezika, doprinijeli su da je 1.X.1953. imenovan voditeljem koparskog arhiva, koji je tada Općinski narodni odbor odvojio od gradske knjižnice u samostalnu službu. Nakon priključenja Zone B Slobodnog Teritorija Trsta Jugoslaviji Bratinim je zalaganjem 25.II.1956. služba osamostaljena u Mestni arhiv Koper, čiji je bio ravnatelj.

Na vlastiti zahtjev već se sljedeće godine vratio u školstvo. Desetak godina kasnije, 1.II.1969., ponovno se, kao arhivar odnosno arhivski savjetnik, zapošljava u koparskoj arhivskoj ustanovi, koja je dvije godine ranije preimenovana u (današnji) Pokrajinski arhiv Koper. Tu će ostati do umirovljenja 7.III.1973. U tom je razdoblju stručno organizirao, katalogizirao i sastavio inventare za mnoge starije i novije arhivske zbirke, koji su i danas koristan izvor profesionalnim arhivskim djelatnicima i drugim korisnicima arhivske građe.

Među ostalim, proučavao je i povijest kazališnog života u Kopru, o čemu je objavio dva članka u Gledališkom listu, glasilu Gledališča Slovenskog primorja (brojevi 3 i 4 godišta 1957./58.), a cijeli rukopis „Koprsko gledališko življenje“ objavljen je posmrtno u Dokumentima Slovenskega gledališkega in filmskega muzeja (XX, 43, Ljubljana 1984., 247-258). Njegova osobna arhiva pohranjena je u Pokrajinskom arhivu u Novoj Gorici.