Belli, Cristoforo de (Krištof), liječnik i političar (Kopar, 1818. ili 1819. – Kopar, 3.IX.1877.).

Potječe iz koparske plemićke obitelji de Belli. U rodnom je gradu pohađao gimnaziju 1830.-36., potom je dvije godine studirao filozofiju u Veneciji, pa od 1838. medicinu u Padovi, gdje je 1843. doktorirao tezom o kožnoj bolesti herpes zoster (Dissertatio inauguralis de zostere, quam ad medicam lauream obtinendam publicae disquisitioni submittit).

U Kopru je radio kao općinski i bolnički liječnik, potom je dugi niz godina radio kao okružni liječnik, istaknuvši se u suzbijanju epidemije kolere 1848. i 1850.

Bio je vrlo aktivan i u politici, prigrlivši iredentističke ideje svojega sugrađanina Carla Combija, a kasnije se okrenuo talijanskom liberalizmu u Istri. Kao liberal izabran je 1861. u prvi saziv Istarskog pokrajinskog sabora, u kojem je bio među zastupnicima koji su opstruirali izbor dvaju predstavnika u Carevinsko vijeće, tzv. „nessunistima“ (Dieta del Nessuno). Na lokalnim izborima izabran je 1870. za koparskog načelnika (podestata), a tu je dužnost obnašao do 26.VIII.1874. Za njegova mandata ponovno je u Kopru u proljeće 1873. otvoren dječji vrtić. U Istarski sabor biran je i 1870. i 1876.

Proučavao je lokalnu povijest, a onu obiteljsku zapisao je u rukopisu Genealogia della famiglia de Belli: lettere di Giacomo de Belli fu Aurelio al sig. abate Don Giacomo de Belli del fu Francesco.

Iznenadna smrt zatekla ga je na dužnosti predsjednika Istarskog agrarnog društva (Società Agraria Istriana), na koju je bio izabran u rujnu 1876.

Njegov sin Niccolò, pravnik, odvjetnik i političar, ali i posljednji muški potomak obitelji (1861.-1942.), bio je također koparski načelnik, najprije u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije 1903.-13., potom, od kasne jeseni 1918. do ostavke u prosincu 1919., i u vrijeme talijanske okupacije.