Zucca, Vittorio, atletičar, nogometaš i sportski djelatnik (Pula, 3.X.1895. – Trst, 30.VI.1943.).

Sin Giovannija i Eufemije rođ. Tedeschi.

Bio je jedan od pionira pulskog sporta. Medu prvim je članovima kluba Fascio Giovanile Giovanni Grion (od 1923. Unione Sportiva Giovanni Grion), koji su u studenom 1918. u Puli osnovali članovi istarske fašističke mladeži. U njemu se bavio atletikom i nogometom do 1929. Najvažnije rezultate ostvario je u atletici.

U kolovozu 1919. u Trstu je u utrci na 100 m postigao vrijeme 11.2 (po tadašnjem mjerenju 11.1/5). što ga je na godišnjoj tablici uvrstilo među šest najboljih talijanskih atletičara u toj disciplini.

Od 1919. do 1923. sudjelovao je na prvenstvima Kraljevine Italije. Prvak države postao je 1919. u Milanu na 100 m, 1920. u Rimu na 100 i 200 m i 1922. u Bustu Arsiziju na 100 m. Sa štafetom Griona na 4×100 m osvojio je drugo mjesto na državnim prvenstvima 1922. u Milanu i 1923. u Bologni. Bio je višestruki prvak regije Julijska Venecija.

Državne rekorde Italije postavljao je dva puta na 100 m (1922. u Puli i u Bustu Arsiziju), jednom na 150 m (1922. u Puli) i triput sa štafetom 4x100 m (1922. u Milanu s Grionom i 1924. u Milanu i Bustu Arsiziju s reprezentacijom Italije). U štafeti Griona koja je 23.IX.1922. u Milanu postavila državni rekord uz njega su nastupali Giuseppe Prazan, Renato Calusa i Alfredo Baciati (Baciak). Na godišnjim tablicama najboljih rezultata Atletskog saveza Italije zauzeo je 1. mjesto na 100 m 1922. i 2. mjesto na 100 m 1920. i 1923. te na 400 m 1920, a 3. mjesto na 100 m 1921. Osobne rekorde postigao je 1922. na 100 m (10.7) i na 200 m (23.0). Sa svojim najboljim rezultatom na 100 m, postignutim 1922. u Puli, bio je na kraju godine četvrti na tablicama najboljih svjetskih rezultata.

Kao nogometaš nastupao je desetak godina, a najveći uspjeh ostvario je s ekipom Griona 1922., kad su osvojili prvenstvo regije Julijska Venecija.

S atletskom reprezentacijom Italije sudjelovao je dva puta na Olimpijskim igrama: 1920. u Antwerpenu i 1924. u Parizu. U Antwerpenu je trčao na 100 m i u štafeti 4×100 m, ali je ispao u prednatjecanju, kao i u Parizu, gdje je trčao na 100 m. Nastupom u Antwerpenu postao je prvi olimpijac u povijesti pulskog sporta.

Nastupio je na troboju protiv Mađarske i Austrije 1923. u Meranu i bio je drugi na 100 m.

U Grionu je dvadeset godina bio sportski djelatnik. Izabran je za voditelja lakoatletske sekcije 1923. i ponovno 1937. te za savjetnika kluba 1941. U drugom dijelu sezone 1941./42. bio je trener nogometne ekipe. Godine 1933. izabran je u Regionalni odbor Atletskog saveza Italije kao predsjednik pulskog ogranka. Na kraju sportske karijere politički se aktivirao i postao čelnik istarskog ogranka organizacije Fasci di Combattimento kao i član regionalnog predsjedništva Talijanskog nacionalnog olimpijskog odbora (CONI).

Preminuo je od posljedica karcinoma na grlu, nekoliko dana nakon operacije u tršćanskoj bolnici Regina Elena (danas Ente Ospedaliero Generale Regionale).

Prema ostvarenim rezultatima bio je prvi značajni sportaš u povijesti pulskog sporta i prvi koji je postao državni reprezentativac.