Dobrijević (Dobrievich), Rudolf (Rodolfo) – Rudi, nogometaš (Pula, 27.I.1906. – Rijeka, 29.V.1991.).

Sin Giuseppea (Josipa) i Marije.

Odrastao je u Puli za vrijeme Austro-Ugarske, a neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata i propasti Monarhije preselio se s obitelji u Rijeku, na Kantridu. Nogomet je počeo igrati kao dječak u Puli, a afirmirao se u Rijeci za vrijeme Kraljevine Italije. Zbog toga je u prvom dijelu karijere nastupao pod imenom i prezimenom zapisanim u talijanskom obliku.

Tijekom 1920-ih igrao je za Športski klub Orijent (Sušak) i za Club Sportivo Gloria (Rijeka), koji je 1924. preimenovan u Unione Sportiva Fiumana. Po drugim izvorima igrao je za ekipu Club Sportivo Fiume.

U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca prešao je 1928. i nastupao za SK Jugoslaviju iz Beograda dvije godine u prvoj ligi te bio jedan od najboljih strijelaca. Klub je osvojio treće mjesto 1929.

Nakon bojkota igrača iz hrvatskih klubova, postao je kandidat za sudjelovanje na prvom Svjetskom prvenstvu. Jedinu utakmicu za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije odigrao je 15.VI.1930. u Sofiji protiv Bugarske (2:2). Na toj zadnjoj pripremnoj utakmici teže se ozlijedio i ubrzo nakon toga završio karijeru pa nije vidio Urugvaj, gdje je 13.VII. počelo Svjetsko prvenstvo.

Vratio se 1931. u Rijeku i zaposlio kao vozač u španjolskom konzulatu. Bio je oženjen Španjolkom.

Neposredno prije Drugoga svjetskoga rata trenirao je nogometaše Orijenta. Umro je u staračkom domu na Kantridi gdje je proveo posljednje godine života.

Njegova tri brata bili su aktivni nogometaši i također su igrali u napadu. Karlo (Carlo) (Pula, 31.III.1901. – Rijeka, 26.IV.1956.) igračku karijeru je završio u sezoni 1926./27. kao član Triestine iz Trsta u Prvoj talijanskoj ligi. Maksimilijan – Maks (1915. – 1992.) igrao je za ekipe Jugoslavenskog športskog kluba Zamet iz Rijeke, Sportskog kluba (SK) Jugoslavija iz Beograda i Orijenta sa Sušaka. Đorđe (Giorgio) – Đuro (Pula, 12.I.1910. – Sušak, 23.V.1945.) najtrofejniji je igrač u povijesti Orijenta, uz Renata Brozičevića – Moru.

Sva četiri brata Dobrijevića pokopana su na trsatskom groblju.