Coronino, Coroninus (Coronini, Pompeo), pićanski i tršćanski biskup (Ljubljana, 1582. – Trst, 14.III.1646.).

Studirao je u Bologni i ondje postigao doktorat iz obaju prava, filozofije i teologije. Svećeničku je karijeru započeo u Prebacini i Gradiscutti u Akvilejskoj biskupiji. Potom je obnašao službu apostolskoga vizitatora Salzburške nadbiskupije, savjetnika salzburškoga nadbiskupa i cara Ferdinanda II., zatim Careva zastupnika i savjetnika u pokrajinskoj vladi u Gorici. Bio je uvršten u popis plemića Kranjske s nazivom »de Godenberg« te imenovan ljubljanskim dekanom.

Car ga je 1625. izabrao, a papa imenovao za pićanskoga biskupa. Uživajući nadarbinu ljubljanskoga dekana, malu je i siromašnu Biskupiju vodio do 1631., a nakon premještaja Tršćansku od 1631. do 1646. Godine 1627. pohodio je sve župe.

U slobodno se vrijeme bavio pjesništvom i pisanjem na latinskom jeziku. Tiskao je djelo Assertiones politicae de Republica, bez naznake datuma. Osobno je predao 1628. u Rimu izvještaj o stanju u Pićanskoj biskupiji, opisavši teške materijalne i vjerske posljedice uzrokovane višegodišnjim ratovanjem Austrijske Carevine i Mletačke Republike: broj odraslih stanovnika smanjio se na tri tisuće, osjećalo se pomanjkanje klera, sve su župe bile na austrijskom području, osim Grimalde, koja je bila u sastavu mletačke Istre, latinskim su se jezikom i rimskim obredom služili svi župnici, izuzevši trojicu i biskupova kapelana, koji su napustili latinski i ponovno uveli starohrvatski jezik u liturgiju, sav je narod govorio hrvatski, a samo su pojedinci su govorili talijanski, u Biskupiji je bilo mnogo bratovština, ali bez pisanih pravila te su se pojavljivale zloporabe u njihovu poslovanju.

Pokopan je u tršćanskoj katedrali.