Crkvena glazba

Crkvena glazba, glazba koja prati crkv. bogoslužje. Najstariji su podatci o njoj ujedno i podatci o crkvenom pjevanju iz X. i XI. st. Istarskom području pod utjecajem Venecije, Akvilejske biskupije i Salzburške nadbiskupije pripada nekoliko vrijednih izvora: Pulski misal za baziliku sv. Tome (XI. st., prije poznat kao šibenski Liber sequentiarum), gradual i antifonari iz Cresa, misali iz Košljuna (Krk), antifonar iz Osora, rukopisi iz Cresa (gradual, kirial, zbirke), Košljuna i dr. Iz habsburške Istre, tj. Pazinske knežije potječu pazinski pergamenti (Antifona na Cvjetnicu iz XIII. st.), koji se čuvaju u franjevačkom samostanu u Pazinu, te potonje tiskovine, npr. Katolisches Gesangbuch.

Mnoge je izvore 1917. ilustrirao H. Folnesics. Protestantski pokret imao je određen odjek u glazbi u Istri. U repertoaru su sadržani za eur. kulturni okvir vrijedni unikatni primjeri (npr. sekvenca sv. Tomi u Pulskome misalu), a također se dopunjuju s izvorima baštine glagoljaškoga pjevanja. Autorski prinos najčešće je povezan s glazb. kulturom u tal. državama. Istaknuto mjesto pripada A. Antico da Motovuna, skladatelju i izdavaču niza antologija crkvene glazbe. Osim Antika, pretpostavlja se da je iz Istre skladatelj frottola Fillipo de Laurano (da Laurana, Lauranus, Lupranus), a svakako jest Jacques Moderne iz Buzeta, znameniti lyonski tiskar nota. Prinos glazb. djelovanju dale su obitelji Negri u Labinu i poslije G. R. Carli u Kopru, skladatelji Francesco Usper iz Poreča (oko 1570–1641) i Talijan Gabriello Puliti, koji je djelovao i u Istri. Puljaninu Hieronimusu Talonusu pripadaju dvije zbirke crkv. Glazbe (Rim 1628., 1629), a također su ostavili traga Giuseppe Tartini i Antonio Tarsia. Instrumentalna glazba, inače rijetka u starijim hrv. Izvorima, u Istri je jače zastupljena (Francesco Sponga-Usper, Ricercari et arie francesi, 1595., i Messa, e salmi, 1614; Gabriello Puliti, Lunario armonico, 1615., i Fantasie, scherzi et capricci, 1624; Francesco Sponga-Usper i Gabriel Usper, Compositioni armonische, 1619). Isusovci, franjevci i pavlini dali su temeljni okvir crkv. Životu i snažan poticaj glazb. Umjetnosti. Pavlinska pjesmarica (rkp., 1644) vjerojatno je povezana s pavlinima u Istri. Freske u crkvi sv. Marije na Škrilinama u Bermu, u kapeli sv. Antuna u Žminju i dr. Prikazuju i glazb. Prizore. Graditeljstvo orgulja s udomaćenom tradicijom može se pratiti od XIV. St. Najistaknutiji orguljar bio je Petar Nakić (1694–1769), čije se orgulje i danas rabe u Piranu (1746), a orgulje u Eufrazijevoj bazilici u Poreču (1759) nisu sačuvane. Njegov učenik Gaetano Callida (1727–1813) graditelj je orgulja u Bujama. Orguljama, orguljašima i orguljarima najviše su se bavili G. Radole i Ladislav Šaban. Suvremeni skladatelji (J. Mandić, L. Dallapiccola, I. Matetić Ronjgov, D. Prašelj, M. Brajković, B. Papandopulo, A. Klobučar, A. Marković i dr.) također trajno pridonose stvaranju crkv. Djelâ.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Pjevačka društva