Opća bolnica (OB) Pula središnja je i najveća zdravstvena ustanova u Istarskoj županiji.

Prva pulska gradska (općinska) bolnica bila je u Starom gradu, u Ulici Sergijevaca (na današnjem broju 32; zgrada je poslije srušena), gdje je djelovala od 1842. do 1875., sa smještajnim kapacitetom od 84 kreveta. U početku je njome upravljao župnik, a poslije je upravu preuzela gradska medicinska služba.

Kada je 1872. u gradu izbila epidemija velikih boginja, a gradska bolnica nije imala kapacitet za smještaj brojnih bolesnika, izgrađena je iza Arene baraka s oko 70 postelja za smještaj zaraženih pacijenata. Na mjestu te barake podignuta je 1875. nova, tzv. Druga gradska bolnica (kraj današnje crkve sv. Antuna, danas Scalierova 22), suvremenija zdravstvena ustanova s više od 150 bolničkih postelja u trima glavnim odjelima: internističkom, kirurškom i sifilitičkom, te s paviljonom za zarazne bolesnike, odsjekom za smještaj duševnih bolesnika, praonicom i mrtvačnicom. Prvim joj je ravnateljem bio Giovanni Bossi. Zgrada je poslije djelomično srušena, a preostali dio je uklopljen u samostan sv. Antuna.

Zbog ubrzanog rasta grada i njegova stanovništva odlučeno je da se napravi nova, moderna bolnica paviljonskoga tipa na brijegu sv. Mihovila (s ulazom iz Šišanske ceste, danas Zagrebačke ulice). Gradska bolnica u Puli (tal. Ospedale civico di Pola) otvorena 6.X.1896., a imala je internistički, mješoviti kirurški odjel, odjel za zarazne bolesti, psihijatrijski odjel (neurološki su se bolesnici primali na internističkom odjelu), rendgen, upravnu zgradu (u kojoj se nalazilo i pet kreveta za rodilje), kuhinju, praonicu i mrtvačnicu. Imala je oko 300 bolesničkih postelja, a prvim joj je ravnateljem bio G. Bossi. Trošak izgradnje objekata i njihova opremanja iznosio je 787 000 kruna. Iako je bila općinska, primala je bolesnike s puno šireg istarskog područja. Zbog sve većih troškova, koje je snosila samo pulska općina, odlučeno je da je preuzme pokrajinska uprava, koja ju je 1904. kupila za 175 000 kruna (makar je njezinu ukupnu vrijednost, računajući i zemljište, grad bio procijenio na preko 1 000 000 kruna) te je tako postala Pokrajinskom bolnicom u Puli (Ospedale provinciale di Pola). Do 1914. povećao se broj bolničkih postelja na više od 500.

Nakon Prvoga svjetskog rata promijenjen joj je naziv u Pokrajinska bolnica „Santorio Santorio“ u Puli (Ospedale provinciale „Santorio Santorio“ di Pola) te je organizacijski i stručno preustrojena. Nakon iseljenja štićenika Ubožnice (Staračkoga doma, Pia casa di ricovero) proširila se 1924. u taj prostor. Između dvaju svjetskih ratova izgrađena je i zgrada u sjeverozapadnom dijelu bolničkoga kruga za pacijente boljih platežnih mogućnosti, tzv. Casa paganti („Dom za plaćajuće“).

Kako je velika većina medicinskoga osoblja otišla u Italiju nakon što je u veljači 1947. Pariškim mirovnim ugovorima odlučeno da Pula pripadne Jugoslaviji, Ministarstvo zdravlja Narodne Republike Hrvatske uputilo je u Pulu 19.IX.1947. prvu ekipu od 16 liječnika, 1 farmaceuta, 4 medicinske sestre, 1 rendgenskog tehničara i 2 bolničarke. U bolnici je ostalo 30-ak bolesnika te jedan liječnik i 34 medicinskih i drugih djelatnika kada ju je 20.IX.1947. u ime novih vlasti preuzeo Egon Maroević.

U skladu s tadašnjim propisima, ustrojava se 1948. Opća bolnica i osnivaju Zdravstvena stanica, Dom narodnog zdravlja, Ljekarna, Higijenski zavod i Vojna bolnica (u nadležnosti Ministarstva narodne obrane). Uz obnavljanja postojećih zgrada grade se i nove: Kirurgija dobiva Odjel za rehabilitaciju s gimnastičkom dvoranom (kasnije se prenamjenjuje za Dijalizu) i dograđuje se jedinica intenzivnoga liječenja („šok-soba“), a Ginekološko-porođajni odjel seli se 1952. iz zgrade Kirurgije (u kojoj je bio od 1933.) u prilagođenu zgradu u neposrednoj blizini bolnice (na današnjoj adresi u Ulici Bartolomea dei Vitrei 13; zgrada je i danas poznata kao „Staro rodilište“). Polovicom 1950-ih proširuje se i adaptira zgrada Zaraznoga odjela, koji je 1958. otvoren kao novi odjel. U prilagođenoj „Casa paganti“ otvoren je 1952. novi dječji odjel, koji tamo djeluje do 1979., kada se, nakon nove adaptacije, u ožujku 1981. nju smješta Neurologija.

Spajanjem OB i Doma narodnog zdravlja u Puli osnovan je 29.XII.1961. Medicinski centar Pula. Plućni odjel napušta 1970-ih upravnu zgradu, a uprava bolnice preselila se iz prizemlja Internoga odjela (ulazna zgrada) u središnju zgradu. Radiologija, prvotno smještena u zgradi iza kapelice, premješta se u dograđeni dio na istočnom krilu zgrade tadašnjega Internog odjela koji je bio proširen i temeljito preuređen polovicom šezdesetih godina.

Na sjevernom rubu bolničkoga kruga izgrađena je 1975. nova zgrada radi smještaja Transfuzije, Bolničke ljekarne i Hitne medicinske pomoći, a 1979. je dovršena velika zgrada (11 000 m2) Rodilišta i ginekologije, izgrađena sredstvima samodoprinosa građana općine Pula. Tamo je tada smještena i Pedijatrija, 1985. Urologija (koja će tu boraviti narednih petnaest godina), a 1989. i Fizikalna medicina. I zgrada Dijagnostike izgrađena je 1992. sredstvima samodoprinosa Puljana, u koju su useljeni Radiologija i Djelatnost za laboratorijsku dijagnostiku.

Izbijanjem Domovinskoga rata i osamostaljenjem Republike Hrvatske 1991. Medicinski centar Pula suočio se s bitno otežanim uvjetima rada: dolazak u Istru brojnih (oko 22 000) prognanika i izbjeglica opteretio je ustanovu, usto je prestala s radom Vojna bolnica, a uspostavom međudržavne granice sa Slovenijom stanovništvo Bujštine nije se više moglo koristiti uslugama OB (slo. Splošna bolnišnica) u Izoli, kao što su i svi Istrani ostali uskraćeni za usluge Sveučilišnoga kliničkog centra u Ljubljani, kojima su se u znatnoj mjeri desetljećima koristili. Pojavile su se i nemale poteškoće u opskrbi lijekovima te medicinskim i drugim potrošnim materijalom. U hrvatskim su postrojbama na bojištu bili i brojni liječnici, medicinske sestre i drugi djelatnici Medicinskoga centra.

U travnju 1992. Medicinski centar preuzima brigu o objektu nekadašnje Vojne bolnice (koju je jugoslavenska vojska napustila u studenom 1991. odnijevši svu vrijednu medicinsku i nemedicinsku opremu) te se donosi odluka o njegovu korištenju za potrebe zdravstva.

Temeljem Zakona o ustanovama iz 1993. Medicinski centar razdvojen je 1994. na OB Pula i Dom zdravlja Pula.

Adaptacija zgrade bivše Vojne bolnice učinjena je u skladu s projekcijom funkcioniranja OB na dvije lokacije kao privremenim rješenjem, a preseljenje dijela bolnice provedeno je u kolovozu 2000. U potpunosti su preseljeni Kirurgija, Interni odjel (osim Dijalize), Neurologija, Anestezija i reanimacija, Ljekarna, Transfuzija i Kuhinja. Time je omogućeno preseljenje 2003. Ušnoga i Očnoga odjela iz stare zgrade (nekadašnje Ubožnice, danas Studentski dom) u zgradu Ginekologije te Citologije i Poliklinike Ušnog odjela, a kasnije i specijalističkih fizijatrijskih ambulanti, u zgradu Hitne pomoći. Pored adaptacije odjela Patologije, Infektologije i Psihijatrije (uz ustanovljavanje jedinice za detoksikaciju) značajan je pomak učinjen 2006. otvaranjem novoosnovane Nuklearne medicine u prizemlju zgrade Dijagnostike (Djelatnost za nuklearnu medicinu osnovana je 2005.). Raznim reorganizacijama i reformama posteljni je fond između 1997. i 2003. smanjen sa 700 na 506 postelja.

S ciljem realizacije potrebe da Bolnica djeluje na jednoj lokaciji, u listopadu 2003. su Ministarstvo zdravstva i Istarska županija potpisali Sporazum o sufinanciranju izgradnje OB Pula te je započela izrada potrebne projektne dokumentacije. U lipnju 2005. ministar zdravstva Neven Ljubičić i župan Ivan Jakovčić potpisali su Sporazum o izgradnji nove OB Pula u kojem se navodi ukupni iznos ulaganja od 450 milijuna kuna, s očekivanim rokom izgradnje do konca 2009. Novoizgrađeni dio nadovezuje se na postojeću zgradu Rodilišta i ginekologije. Bolnica bi ukupno imala 506 postelja.

Radovi su konačno započeli 2015., a zgrada je svečano otvorena 28.X.2022. Izgradnja i opremanje bolnice koštali su blizu 800 milijuna kuna, što su financirali Vlada i Županija u omjeru 75 : 25 %. Nova adresa je Santoriova 24a.

Nadograđena je i zgrada Laboratorija i Radiologije, u koju je smještena Poliklinika sa specijalističko-konzilijarnom zdravstvenom zaštitom, specijalističkom dijagnostikom, dnevnom bolnicom, dnevnom kirurgijom, onkološkom ambulantom, centrom za dijabetes, fizikalnom medicinom i dijalizom.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti od 17.III.2023. Republika Hrvatska postala je od 1.I.2024. osnivačem (vlasnikom) svih općih bolnica pa je tako i OB Pula prestala biti županijskom te postala državnom ustanovom.

Prema podatcima iz 2025., bolnica ima 432 postelje i u njoj rade 284 liječnika uz 630 medicinskih sestara i tehničara te 282 ostala medicinska djelatnika.