Žmak, Željko, novinar, urednik, novinski izdavač, sportski aktivist (Zagreb, 12.IV.1936. – Pula, 13.V.2019.).

Roditelji su mu iz Medulina emigrirali u Zagreb nakon Prvog svjetskog rata i dolaska talijanske vlasti. Pred Drugi svjetski rat obitelj je živjela u Igrišću, u općini Jakovlje, sjeverno od Zagreba, gdje je otac Petar (Pere, inače sin narodnog preporoditelja i učitelja Antuna Žmaka) bio učitelj u školi. Godine 1942. otac odlazi u partizane, a Željko se s majkom Rožom (rođ. Kirac) vraća u Zagreb gdje se od ustaša skrivaju kod rodbine i prijatelja.

Nakon Drugog svjetskog rata obitelj se vratila u Istru, u Pulu, gdje je otac bio na rukovodećim mjestima u prosvjeti. Kratko su 1947. živjeli i u Poreču, pa opet u Puli te se naposljetku vratili u obiteljsku kuću u Medulinu. U međuvremenu je Željko u Puli završio gimnaziju, pa se 1954. upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu, ali nije diplomirao.

U Zagrebu je uz studij počeo raditi u novinsko-izdavačkim kućama, u Hrvatskoj seljačkoj tiskari, Vjesniku i Borbi, kao korektor i lektor. Početkom 1960-ih radi kao novinar riječkog Novog lista, a od 1963. u pulskom Glasu Istre u kojemu je 1968.-71. bio glavnim urednikom, u vrijeme kada se taj list spaja s Novim listom i postaje dnevnikom (1.IX.1969.). Krajem 1971. Žmak napušta Glas Istre i vraća se u poduzeće Vjesnik sa zadatkom uspostave pulskoga dopisništva Večernjeg lista. U Glas Istre dolazi opet u veljači 1975., na mjesto glavnoga urednika. Nakon četverogodišnjeg uredničkog mandata postat će direktorom poduzeća i na čelu Glasa Istre ostati do kraja radnoga vijeka 2010. U međuvremenu je dužnost glavnog urednika obnašao i 1993./94. te kratko 1999. i 2006.

Kao direktor odnosno predsjednik uprave imao je ključnu ulogu u pretvorbi i privatizaciji Glasa Istre u 1990-im kada je, uz pomoć bezmalo svih zaposlenika te slovenskog poduzetnika Borisa Kristančiča, uspio zadržati tvrtku i novine izvan utjecaja vladajućih partijskih struktura (HDZ-a i IDS-a) i njihovih tajkuna. Usporedo u tom su razdoblju novine, pod njegovim vodstvom, sve više kadrovski jačale i osamostaljivale se od Novoga lista (zadržavajući sličnu uređivačku politiku) da bi se od 1999. Glas Istre u potpunosti pripremao, sadržajno i tehnički, u Puli. Tijekom Žmakove uprave list je također počeo izlaziti i nedjeljom te u boji.

Uz te velike zasluge za opstojnost, nezavisnost, profesionalnost i napredak Glasa Istre kao javnog medija, a i uspješan rast poduzeća, Žmak je, kao čelni čovjek uprave, s druge strane (su)odgovoran za loše poslovne poteze koji su tvrtku u dva navrata odveli u stečaj, krajem 1990-ih i u drugoj polovici 2000-ih, naposljetku uz drastične vlasničke promjene, što se odrazilo i na kvalitetu samih novina.

Bio je aktivan i u sportskom životu Pule. U mladosti je amaterski igrao košarku, a kasnije je bio predsjednik Košarkaškog kluba Istragrađevno. Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih bio je i predsjednik Nogometnog kluba Istra doprinijevši izlasku kluba iz (financijske) krize i kadrovskom jačanju što je rezultiralo povratkom u 2. jugoslavenskom ligu.