Smareglia, Giulio, st., orguljaš, skladatelj i glazbeni pedagog (Pula, 28.VIII.1866. – Pula, 7.I.1935.).

Studirao je glasovir i kompoziciju na milanskome Konzervatoriju, a dirigiranje i orgulje na konzervatorijima u Beču i Pragu. Nakon kratkotrajna boravka u Leipzigu vratio se u rodnu Pulu, gdje je djelovao kao orguljaš i dirigent zbora Katedrale, poučavao u glazbenoj školi „Rossini“ (1929.–36.), vodio Glazbu radničkog udruženja (Banda della Società Operaia) te skladao. Uz to je pisao glazbene kritike u pulskome dnevnom listu L’Azione (poslije preimenovan u Corriere Istriano) te korepetirao gotovo svim domaćim i inozemnim solistima koji su tijekom njegova četrdesetogodišnjega profesionalnog djelovanja nastupali u Puli.

Važnija djela: Simfonija, Himna, za zbor i orkestar, operete Don Gasparo, La Notte di S. Silvestro i La Perla dell’Adriatico, mnogobrojne glasovirske minijature te duhovne skladbe Misa, za zbor i orkestar, Benedictus, Ave Maria i Pastorala. Odlikuju se uzornom skladateljskom tehnikom i svježom inspiracijom, a kako ih nije imao prilike afirmirati u razvijenijem glazbenom središtu, danas su zaboravljene u obiteljskim arhivima.

Bio je brat Antonija Smareglie, a oženjen Gabriellom Löwy iz Beča s kojom je imao trinaestero djece. Njegov je unuk kantautor Sergio Endrigo.