Jardas, Ivo (Ivan), učitelj, etnograf (Marčeji [Marčelji], 15.VII.1888. – Zagreb, 16.IX.1978.).

Pučku školu pohađao je u Svetom Mateju, današnjem Viškovu, 1900. upisao je Delavsku školu u Kastvu i završio 1902. Sljedeće godine odlazi u SAD, gdje je fizički radnik i rudar. Život u Americi nije ispunio njegova očekivanja, pa se 1908. vraća u rodni kraj i upisuje Učiteljsku školu u Kastvu. Tijekom školovanja počeo se zanimati za zavičaj i narodnu baštinu, a njegovi prvi etnografski zapisi nastaju 1909. i 1910. Maturirao je 1913. te odlazi za učitelja u Martinčiće nedaleko od Grožnjana, gdje je službovao dvije godine.

Na poticaj Matka Laginje počinje prikupljati etnografsku građu - narodne pjesme, priče, poslovice, izreke, običaje. Bio je u austrougarskom zatvoru 1914.-17. zbog isticanja hrvatske zastave na rođendan Vjekoslava Spinčića. Potom je radio u Svetom Mateju i na Kantridi, a dolaskom Italije prebjegao je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). Radio je u Hrvatskom zagorju, gdje je na njega utjecao etnomuzikolog Vinko Žganec.

Kao provjereni narodni učitelj i domoljub često je morao mijenjati mjesta službovanja zbog političkih prilika u Kraljevini SHS odnosno Jugoslaviji, pa je službovao i u Dugom Selu, 1925.-30. u Jastrebarskom, potom u Zagrebu te u Lokvama, gdje je bio učitelj i školski nadzornik do 1949., kada se vraća u Zagreb. Bio je ravnatelj osnovne škole u Harambašićevoj ulici, gdje je radio do umirovljenja do 1951.

Djelovao je i u Društvu Naša djeca i sređivao prikupljeno etnografsko gradivo.

Matica hrvatska objavila mu je 1953. čakavske crtice Kitica mažurani, a 1957. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti opsežni rad Kastavština, građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru (drugo izdanje 1994.). Etnografska studija Po grožnjanskom krasu: ljudi, običaji, folklor objavljena mu je 1971.

Znao se potpisivati kao Barba Zvane Halubjan Matijašev od Marčelji.

Slike