F.14 (Regio Sommergibile F.14), jedna od ukupno 21 podmornice klase F u službi Talijanske kraljevske ratne mornarice, potonula uz zapadnoistarsku obalu, pri čemu su poginuli svi članovi posade.

Izgrađena u Đenovi (Cantieri navali Odero di Sestri Ponente), bila je dužine 45,6 m, širine 4,22, naoružana dvjema torpednim cijevima, a posadu je formacijski činilo 26 osoba. Porinuta 23.I.1917. i primljena u službu 18.III.1918., sudjelovala je u Prvome svjetskom ratu tijekom kojega je obavila 35 borbenih misija bez potopljenih neprijateljskih plovila. Nakon rata stacionirana je u pomorskoj bazi Pula.

Pod zapovjedništvom kapetana korvete Isidora Wiela bila je 6.VIII.1928. upućena iz Pule na sudjelovanje u vojnoj vježbi koja se trebala održati uz zapadnu obalu Istre. Tijekom izvođenja vježbe, u 8.45 sati nedaleko od otočića Sv. Ivan na pučini kod Rovinja, u zaronjenu podmornicu je udario razarač Giuseppe Missori te je nastali procijep u oplati uzrokovao njezino brzo potapanje. Osim četvorice, svi su ostali članovi posade prvotno preživjeli brodolom te su preko radiotelegrafista Garibaldija Trolisa uspjeli uspostaviti vezu s jedinicama koje su krenule u operaciju spašavanja. Uz spori dolazak plovila za spašavanje, preživjelima je u podmornici sa satima koji su prolazili nestajalo kisika, a uz to je nesreća uzrokovala i ispuštanje otrovnih plinova. Stoga, kada je u 20 sati i 20 minuta započela operacija upumpavanja zraka u podmornicu, unesrećena je posada bila ili već mrtva ili nesposobna za otvaranje potrebnih ventila, a radiotelegrafske poruke su prestale. Uz dodatna zakašnjenja, olupina je izvađena tek u 18.40 sati sljedećega dana, a iz nje je izvučeno svih 27 beživotnih tijela članova posade, od kojih je prvo bilo ono električara Giordana Uicicha iz Pazina. Nesreća je imala velikog odjeka u čitavoj Kraljevini Italiji. Tako je 10.VIII.1928., kada su trebale biti obavljene pogrebne svečanosti poginulima, bio proglašen dan žalosti u cijeloj državi. Također je iste godine stradalim podmorničarima Luigi Marzari spjevao sonet F.14, koji je uglazbio pulski skladatelj Alfredo Martinz (skladba za vokal i klavir objavljena je u Assisiju 1929.).

U spomen na tragediju, zastava podmornice F.14 i njezin zapovjednik I. Wiel odlikovani su talijanskom Srebrnom medaljom za vojne zasluge (Medaglia d'argento al valore militare alla memoria).

Na pulskom Mornaričkom groblju otkriven je 18.XI.1928. spomenik poginulima, pod kojim su sahranjena i dvojica članova posade, zastavnik (guardiamarina) Sergio Fasulo i G. Trolis, a koji je projektirao brat potonjega, pulski arhitekt Enrico Trolis. Nakon Drugog svjetskog rata njihovi posmrtni ostaci i spomenik preneseni su 12.III.1947. u Italiju, na groblje na otoku San Michele u Veneciji.