Tabori, politički preporodni skupovi naroda na otvorenom koji su se, po uzoru na češke tabore, održavali u slovenskim zemljama i Istri 1868.-71. (tzv. razdoblje tabora, taborski pokret) nakon uvedbe dualizma u Austro-Ugarskoj Monarhiji 1867.

Počeli su ih organizirati mladoslovenci okupljeni oko ljubljanskoga časopisa Slovenski narod, a potom su im se pridružili i staroslovenci s Janezom Bleiweisom. Prvi je održan u Ljutomeru 1868. Pridonosili su nacionalnom osvješćivanju Slovenaca (a u Istri i Hrvata) te promicali narodnjačke političke ideje. Uz zahtjev za ujedinjavanjem slovenskih zemalja i povezivanje s drugim slavenskim zemljama Monarhije, tražilo se i rješavanje lokalnih, gospodarskih, školskih i upravnih pitanja. Održavanje tabora prekinula je 1871. zabrana bečke vlade.

U Istri su održana dva tabora. Jedan od slovenskih tabora (od njih 17) održan je 7.VIII.1870. u Kubedu. Raspravljalo se o tom kako da Slovenci u Istri dođu do svojih prava, o uvođenju slovenskog jezika u škole i urede, o smanjenju poreza te o otvaranju glavne slovenske škole na koparskom području.

Prvi i jedini tabor Hrvata Istre i kvarnerskih otoka održan je 21.V.1871. na brijegu Sv. Mihovil kraj Kastva. Priredili su ga Franjo Steidle, Antun Rubeša, Franjo Marotti, Ernest Jelušić, Franjo Kraljić, Franjo Sever i Jakov Velikonja, a trebalo se raspravljati protiv udruživanja Istre, Goričke i Trsta u jednu pokrajinu, o „sdruženju Jugoslavljana“, o uvođenju narodnog jezika u urede i škole te o pomorskoj orijentaciji tih krajeva. Prema suvremenim procjenama, taboru je nazočilo 8000-10 000 ljudi. Govorili su E. Jelušić, F. Marotti, Marijan Derenčin i dr., ali kako su vlasti zabranile govore o pokrajinskom ustroju i o ujedinjenju Južnih Slavena, zaključci i zahtjevi bili su više okrenuti gospodarskim pitanjima, tj. pitanjima razvoja. Skup je imao velikoga odjeka u Istri, na kvarnerskim otocima i u Hrvatskom primorju.

Pokret su pokušali proširiti i u Dalmaciji, ali bez uspjeha jer su vlasti zabranjivale takve manifestacije. U Istri su tabori bili prvi oblik političke organizacije i mobilizacije slovenskog i hrvatskog življa u borbi za veća politička prava. Poslije su se slični skupovi održavali pod imenom javnih skupština. Sličan skup održan je 16.XI.1878. u Dolini, a u Kastvu ponovno 1911., ali u drugim okolnostima jer je narodnjački pokret već polučio neke rezultate svoje borbe.