Ballarin, Jolanda, slikarica (Pula, 1.XII.1902. – Venecija, 19.VII.1974.).

Rano je u djetinjstvu pokazivala likovni talent, pa je nakon završene srednje škole pohađala umjetničku akademiju (Accademia di Belle Arti) u Veneciji (pod vodstvom slikara Ettorea Tita i Virgilija Guidija).

Nakon završetka akademije vratila se u Pulu, gdje je radila kao nastavnica crtanja u srednjim školama (Istituto Tecnico i Istituto Magistrale).

Svoja je djela počela izlagati 1926., na skupnim i samostalnim izložbama, te se javljala na mnoge regionalne i nacionalne natječaje na kojima je i nagrađivana.

Tek nakon odlaska iz Pule 1947. razgranala je samostalnu izlagačku djelatnost te je imala brojne izložbe u gradovima sjeveroistočne Italije (Venecija 1954., 1966., 1967.; Bolzano 1955.; Trst 1958.; Verona 1958.; Mestre 1957., 1962., 1972.; Padova 1966.; Vittorio Veneto 1973.). Njezini se radovi nalaze u javnim i privatnim zbirkama u Italiji i inozemstvu.

Slikala je napose mrtve prirode, krajolike i portrete. Čistim i intenzivnim bojama, varirala je kolorističke cjeline, a oblike je slagala tako da u njima naglasi naizgled manje važne pojedinosti. Slovila je kao izvrsna portretistica, a portretirala je samo članove obitelji i prijatelje, unoseći u prikazane likove intenzitet volje i duboku produhovljenost. Njezin je slikarski svijet čist i jednostavan, pun svjetlosti i života, a istodobno ekspresivan.

Živjela je i djelovala u Mestreu kraj Venecije.

U Istarskoj enciklopediji (Zagreb 2005.) i Istarskom biografskom leksikonu (Žminj 2024.) u natuknici „Ballarin, Jolanda“ navedene su pogrešne godine rođenja i smrti.