Kandus, Maria, nastavnica i profesorica likovnog odgoja, slikarica (Pula, 15.V.1902. – Venecija, 14.I.1972.).

Krštena je kao Maria Josepha Margarita Sofia. Otac Anton bio je strojar, rodom iz okolice Petrinje, a majka Aloysia, rođ. Marcusa, bila je iz Pule.

Klasičnu gimnaziju završila je u Rijeci pa školovanje nastavila u Veneciji, u privatnoj umjetničkoj školi „Rinaldo-Contardo“ (Scuola dʼArte Rinaldo-Contardo), u kojoj je maturirala te stekla zvanje nastavnice crtanja. Kratko je učila i kod venecijanskog akvarelista i gravera Emanuela Brugnolija, kasnije se samostalno usavršavala, ugledajući se ponajviše u francuske impresioniste.

Nakon školovanja vraća se u Pulu, gdje predaje likovni odgoj u srednjim školama, među ostalim i u Tehničkoj školi (Istituto tecnico). Profesuru iz likovnih umjetnosti stekla je 1942. te nastavila predavati u pulskim srednjim školama.

U turbulentnom poraću bila je u jednoj od posljednjih grupa Puljana koji su 1947. napustili grad. Otišla je 10.IX. u Veneciju, smatrajući da će tamo najbolje moći nastaviti svoju umjetničku aktivnost. Zato je odbila nastavničko mjesto u Bellunu, ali ga je ubrzo prihvatila u Bolzanu, gdje ostaje godinu dana. Ipak, 1949. dobiva zaposlenje u venecijanskoj srednjoj školi „Marco Polo“, potom predaje likovni odgoj u Pomorskoj srednjoj školi „Francesco Morosini“, gdje ostaje do smrti. Za dugogodišnji odgojno-obrazovni rad dobila je 1971. diplomu za zasluge sa srebrnom medaljom pokrajinskog nadzornika za obrazovanje.

Kao slikarica javlja se prvi put 1932. izložbom u riječkom fotografskom studiju Fantini te 1934. na kolektivnoj izložbi sindikata umjetnika, također u Rijeci, gdje su zapaženi njezini „akvareli koji obećavaju“. Slikala je uglavnom u tehnikama akvarela i gvaša, a među njezinim motivima isticali su se krajobrazi, pulske, istarske i osobito venecijanske vedute, cvijeće, ali i balerine te nekoliko portreta. Akvareli su joj vrlo koloristični i svijetli.

Od polovice 1930-ih sudjelovala je na brojnim (više od 20) skupnim likovnim izložbama u Puli, Rovinju, na Velom Brionu (Brijunu), u Rijeci, Trstu, Veneciji, Gorici, Gradu, Strau, Bolzanu, Padovi, Gradcu (Graz), Feldkirchu (u zapadnoj Austriji) i Cagliariju. Često je izlagala sa slikaricom Jolandom Ballarin, također Puljankom i Mlečankom. Imala je i desetak samostalnih izložbi, u Puli 1937. i 1944., u Bolzanu 1956., te od 1942. do 1969. više puta u Veneciji, gdje joj je 1973. bila postavljena i prva posmrtna retrospektiva. Kasnije su joj retrospektivne izložbe postavljene u Gorici (1980.), Veneciji (1981.) i Bologni (1983.).

Brojni njezini radovi su u privatnim zbirkama i javnim prostorima, među ostalim i u Muzeju suvremene umjetnosti Ca' Pesaro u Veneciji.

Slike