Žic, Nikola, geograf i kulturni povjesničar (Punat na Krku, 10.VII.1882. – Zagreb, 14.VI.1960.).

U Beču je 1905. diplomirao povijest i zemljopis te hrvatski jezik. Bio je srednjoškolski profesor u Pazinu, Požegi, Daruvaru i Zagrebu. Za Drugog svjetskog rata radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu kao urednik u Hrvatskoj enciklopediji, a nakon rata u Leksikografskome zavodu u Enciklopediji Jugoslavije i u Pomorskoj enciklopediji.

U Programu Pazinske gimnazije tiskao je studiju o Pazinskom potoku i tekst Mošćeničkoga statuta. Zajedno s Vladimirom Nazorom, Matom Tentorom i Vjekoslavom Spinčićem sastavio je Spomenicu istarskih Jugoslavena za Mirovni kongres u Parizu (1919.). Pisao je o hrvatskim inkunabulama i rijetkim knjigama, o djelovanju biskupa Jurja Dobrile u Istarskome saboru te o naseljavanju Istre u XVI. i XVII. st., a upozorio je i na kult boga Peruna u Istri.

Objavio je prve spoznaje o Labinskome statutu iz 1341. U učiteljskome mjesečniku Narodnoj prosvjeti objavio je studiju o Istri i Istranima, koja je poslije izašla u dvjema knjigama: Istra I., Zemlja (1936.) i Istra II., Antropogeografsko stanje potkraj svjetskog rata (1937.), a dopunio ju je djelom Geopolitički pogled na Istru i Istrane (1943.). Surađivao je u emigrantskome časopisu Istra, a poslije u Istarskoj Danici.