Milohanović, Martin, partizan, komunist, političar, gospodarstvenik (Rahovci [Rakovci] kraj Baderne, 4.X.1926. – Poreč, 28.X.2011.).

Otac Martin, zemljoradnik, majka Marija, rođ. Jurcan, iz Jurcani, domaćica.

Osnovnu školu na talijanskom jeziku pohađao je u Baderni, a nakon Drugog svjetskog rata završio je srednju ekonomsko-poljoprivrednu školu u Puli (1960.).

U ratu se već kao 17-godišnjak priključuje narodnooslobodilačkom pokretu. Bio je u prvoj organiziranoj skupini 69 dobrovoljaca s Poreštine koji su 29.VII.1943. otišli s Rušnjaka u partizane, u Gorski kotar i Liku. Od 1943. član je Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Početkom 1944. vraćen je u Istru kao politički radnik te obnaša dužnost općinskog sekretara SKOJ-a Tinjan. Članom Komunističke partije Jugoslavije/Hrvatske (KPH) postao je 10.X.1944.

Nakon rata, 1946., oženio se Marijom Kalčić iz Srbinjaka (općina Tinjan) s kojom je imao dvoje djece – kćer Svjetlanu i sina Milorada.

U poraću polazi više tečajeva za osposobljavanje u agroekonomskoj struci te je profesionalni predsjednik Poljoprivredne zadruge u Poreču do 1949., kada postaje direktor Poljoprivredno-industrijskog kombinata (PIK) Poreč, na kojoj je dužnosti bio do 1971. U međuvremenu je, od 1966., uz rad studirao u Višoj ekonomskoj školi u Puli.

Početkom 1970-ih počinje raditi u trgovačkom sektoru, a od 1972. zaposlen je na tim poslovima u porečkom Hotelsko-turističkom poduzeću Riviera (danas Valamar Riviera d. d.) iz kojega je, s dužnosti pomoćnika generalnog direktora za trgovinu, 1983. otišao u mirovinu. Kao dio rukovodećeg tima, zaslužan je za rast Riviere u 1970-im i početkom 1980-ih, tijekom kojeg je postala jedna od vodećih hotelsko-turističkih tvrtki u Jugoslaviji.

Usporedo s profesionalnim angažmanom aktivan je u društveno-političkom životu. U Zagrebu je 1948.–49. završio srednju partijsku političku školu „Rade Končar“ te na Poreštini obnaša niz političkih dužnosti: bio je 1952.–54. član Biroa Kotarskog komiteta KPH Poreč, odnosno 1954.–71. član Općinskog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) Poreč, a u trogodišnjem mandatu, 1970.–73., predsjednik Općinske konferencije SKH Poreč. Bio je vrlo aktivan i u boračkoj organizaciji (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, SUBNOR) te je 1973.–80. bio predsjednikom Općinskog odbora SUBNOR-a Poreč, a 1982. član Republičkog odbora SUBNOR-a Hrvatske. U boračkoj organizaciji (Savez antifašističkih boraca i antifašista) ostaje aktivan i u osamostaljenoj Hrvatskoj.

Bio je aktivan u lovstvu, ne samo kao lovac, nego i kao zagovaratelj unapređenja zaštite prirode i divljači. Bio je predsjednik Lovačkog društva Poreč od 1953. do 1975.

Dobitnik je više odlikovanja i priznanja, među ostalim, jugoslavenskih ordena zasluga za narod (1950.) i rada sa zlatnim vijencem (1977.), plaketa SUBNOR-a Jugoslavije (1980.) i Hrvatskog lovačkog saveza (2007.), a od lokalnih priznanja ističe se Nagrada 30. april općine Poreč (1975.).

Slike