Milohanović, Mario, partizan, tenkist (Rahovci [Rakovci] kraj Baderne, 8.II.1921. – Donji Vaganac u Lici, 1.I.1945.).

Bio je zaposlen u labinskom rudniku.

U šumi Kapovac u svibnju 1943. izabran je za sekretara na tajnom sastanku na kome je osnovana prva organizacija Ujedinjenog saveza socijalističke omladine Jugoslavije (USAOJ) za područje Baderne, na kojem su bili i Joakim Rakovac i Mira Ban sa Sušaka. Dva mjeseca kasnije, 29.VII.1943., u skupini je 69 antifašističkih dragovoljaca koji s proplanka Rušnjak kod Rahovci odlaze preko Učke u partizane, u Liku.

Krajem 1944. bio je pripadnik prvog voda prve čete prvog tenkovskog bataljuna te politički delegat voda. Vod se sastojao od triju tenkova Fiat-Ansaldo L3/35 s dvočlanom posadom (zapovjednik-strojničar i vozač), naoružanih s po dvjema strojnicama.

Milohanović je vozio čelni tenk voda krećući se prema selu Donji Vaganac (općina Plitvička Jezera) u sklopu napada na neprijateljska uporišta oko Bihaća 31.XII.1944. Pred neprijateljskim bunkerom naletio je na minu i teško stradao.

Pokopan je na groblju u Rakovici (14 km sjeverno od Donjeg Vaganca), a njegovi su ostaci preneseni 1947. u obiteljsku grobnicu u Badernu.

U veljači 1945. posmrtno mu je dodijeljeno odlikovanje za hrabrost, koje je zapovjednik tenkovskog voda Marko Vidnjević poslao rodbini uz popratno pismo tek 1970., kada je saznao njihovu adresu.

U Poreču je Milohanoviću posvećena ulica.