Volk Zlobec, Anamarija (Annamaria), učiteljica, odgajateljica, kulturna djelatnica, dječja spisateljica i dramaturginja (Trst, 15.XI.1937. – Devin – Nabrežina, 7.VI.2016.).

Otac Rafael Volk bio je željezničar, a majka Helena, rođ. Stegel, domaćica.

Pučku školu i nižu gimnaziju završila je u tršćanskim četvrtima Rojan i Sv. Jakov, a maturirala je na tamošnjem učiteljištu 1955. Potom je u Gorici 1957. pri uršulinkama maturirala u školi za odgajateljice u dječjim vrtićima.

Dvije je godine bila nastavnička pripravnica u slovenskoj osnovnoj školi u Trstu i odgajateljica u kolonijama Slovenskog karitativnog društva (SLOKAD), ujedno pohađajući tečajeve iz pedagogije i ručnog rada.

Godine 1958. vjenčala se s tršćanskom astronomom Paolom (Pavelom) Zlobecom, s kojim je imala dvije kćeri, Mariju i Barbaru.

Od 1958. do 1964. bila je učiteljica u dječjim vrtićima u Proseku, Ricmanjima/Ricmanjama (Rizmagne, San Giuseppe della Chiusa) i Lonjeru u okolici Trsta. Radila je potom u područnim i osnovnim školama u Briščikima (lokalno Briške, tal. Borgo Grotta Gigante), Zgoniku, Ricmanjima/Ricmanjama, Rojanu i u tršćanskoj četvrti Sv. Jakov. U mirovinu je otišla 1982. posvetivši se obitelji, a u poznim godinama živjela je i stvarala u Miljama.

Pisanjem se počela baviti još u školskim danima te se u tršćanskom učeničkom listu Literarne vaje javila prikazom knjige Jože Pahora Tako je bilo trpljenje (Trst 1946.). Bila je i članica tršćanskog slovenskog društva Ljudski oder te je igrala u kazališnoj bajki Žaromil Ruže Lucije Petelin i drugim predstavama za djecu i omladinu.

Godine 1958. započela je suradnju s tršćanskom radijskom postajom Trst A za koju je napisala dječje predstave Pravljica o malem lenuhu i Ježek na potepu te bajku Murnčkov koncert. Toj se suradnji još više posvetila u mirovini te je za emisiju Pravljica za dobro jutro napisala 20-ak bajki (Čudežna očala, Oblaček radovednež, Požrešni golobček, Nerodni kuža, Lažniva sraka, Lena kokoška, Gostilna pri treh smrekah, Pravljica o srnici i dr.).

Od 1975. redovno je surađivala u tršćansko-goričkom časopisu za djecu i omladinu Pastirček u kojem je objavila brojne pjesme i članke te igrokaze, priče i bajke, među kojima Naša muca, Nove sanke, Mama odgovarja Zakajčku, Slava Francetu Prešernu, Sveti Trije kralji i dr. Priče Srečanje v gozdu i Vsiljivka objavljene su joj 1978. u zbirci Zlate slive (izabrala i uredila Zora Saksida, Gorica 1978.), a igrokazi Miklavžev večer i Božični večer u zbirci Pastirčkov oder I (Gorica 1986.). Dio njezinih igrokaza izvođen je raznim slovenskim školama na tršćanskom području.

Objavila je niz knjiga – priča, slikovnica i zbirki pripovijesti – za djecu i omladinu: Najlepši letni čas (Gorica 1999.), Babičini metulji (Trst 2002.), Dogodivščine krave Rozine (Trst 2002.), O srečni hišici in druge pravljice (Gorica 2004.), Štiri zgodbice izpod odeje (Trst 2006.), Muc Feliks, učiteljica Tončka in strašilo Zverina (Trst 2008.), Muca prede (Gorica 2008.), Na počitnice gremo! (Gorica 2010.), O polžku Izidorju in druge živalske zgodbe (Gorica 2013.).

Pokopana je na groblju Kolomban-Lovran (Colombano-Laurano) na slovenskoj strani Miljskog poluotoka, u općini Kopar.

Slike