Podgornik, Dušan, akademski slikar, grafičar, dizajner i fotograf (Maribor, 25.X.1956. – Sveta Marina, 28.III.2010.).

Otac mu je bio Jože, majka Angela rođ. Leščak. Obitelj se 1959. preselila u Kopar, gdje je Dušan pohađao osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Srednjoj školi za oblikovanje u Ljubljani, potom odlazi u Beograd gdje je 1980. diplomirao na Katedri za grafiku Fakulteta primijenjenih umjetnosti.

Nakon diplome vraća se u Kopar, gdje se samostalno bavi slikarstvom, fotografijom i grafičkim oblikovanjem te 1983. dobiva status slobodnog umjetnika. Živio je u Boninima kraj Bertoki, a 1991.-92. djelovao je u Kölnu.

Niz je godina bio suradnik Pomorskog muzeja „Sergej Mašera“ u Piranu, za koji je oblikovao brojne publikacije (knjige, kataloge, plakate, letke...), kao i razne izložbe, muzejske postave i zbirke te logotipe, a surađivao je i kao autorski fotograf. U Pomorskom muzeju, među ostalim, potpisuje oblikovanje kataloga i fotografije za etnografsku zbirku Tonina hiša u Svetom Petru nad Dragonjom (1985.), fotografijama sudjeluje u interdisciplinarnoj izložbi o Sečovljanskim solanama (Sečoveljske soline včeraj – danes – jutri, 1988.), oblikovao je i fotografijama ilustrirao katalog sečovljanskog Muzeja solarstva... Posljednji projekt Pomorskog muzeja u kojem je sudjelovao kao oblikovatelj, fotograf i snimatelj bila je izložba o slavi i stradanju putničkog broda Rex (Rex – blišč, propad, obujeni spomin, Piran 2008.).

Usko je surađivao i s koparskim Povijesnim društvom za južnu Primorsku (Zgodovinsko društvo za južno Primorsko) te kao grafički urednik potpisuje brojna izdanja njegovih časopisa Acta Histriae i Annales. Oblikovao je i niz publikacija koparskog Pokrajinskog muzeja i Pokrajinskog arhiva. Za Pokrajinski muzej bio je 2005. i autor likovnog postava izložbe tradicijskih glazbala i narodnog glazbenog izričaja sjeverne Istre Godci god’jo prav na glas, koja je 2006. bila postavljena i u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu.

Kao grafički urednik i fotograf suautor je, sa slovenskim likovnim umjetnikom, piscem, geomantom i pokretačem litopunkture Markom Pogačnikom, mape Uvod k skrivnostim istrske krajine / Introduction to the sacred landscape of Istria (Maribor 1986., hrvatsko izdanje Uvod u tajne istarskog krajolika, Motovun 1992.), a potpisuje fotografije i u drugim Pogačnikovim publikacijama – Ljubljanski trikotnik (Ljubljana 1988.), Za zdravljenje Zemlje (Ljubljana 1991.) i dr. Fotografije su mu objavljene i u publikacijama Istarska graditeljska baština venecijanskog razdoblja, Istarske freske i Istarski arheološki parkovi (sve Pula 2007.).

Kao slikar, grafičar i fotograf imao je više skupnih i samostalnih izložbi u Sloveniji (Obalne galerije Piran, Likovni salon Celje, Jakopičeva galerija Ljubljana, Galerija Božidar Jakac Kostanjevica na Krki, Pilonova galerija Ajdovščina itd.) i inozemstvu (Bonn, Hamburg, Buenos Aires, Pula). Nagrađen je na 3. bijenalu slovenske grafike (Otočec – Novo mesto, 1994.), a s Nadjom Terčon, Flaviom Boninom i Jožom Črneličem u Izoli je 2004. oblikovao i realizirao Ulični muzej i Zbirku brodomodelarstva, za što su 2005. dobili godišnju slovensku Valvasorovu nagradu.

Kao autonomni ronilac uspješno se bavio i podvodnom fotografijom i snimanjem. Smrtno je stradao tijekom stažnog ronjenja u priobalju Svete Marine.

Slike