Fabris Basilisco, Giuseppe, pravnik, iredentist, doušnik tršćanskog Namjesništva (Savičenta, 5.IV.1837. – Padova, 4.VIII.1913.).

Sin posjednika Antonija, porijeklom iz Karnije, i Elisabette rođ. Bradamante.

Školovao se u Vidmu (Udine), a diplomirao pravo u Padovi 1860. Odvjetničku praksu obavlja u Trstu gdje, zbog političkih prosvjeda, 1862. biva osuđen na godinu dana zatvora. Utamničen je u temišvarskoj tvrđavi.

Godine 1866. prije početka Prusko-austrijskog rata bježi u Italiju kako bi izbjegao suđenje za veleizdaju. Nakon završetka rata amnestijom iz 1867. optužba otpada te Fabris dobiva talijansko državljanstvo i dozvolu za otvaranje pravnog ureda u Veneciji koja je upravo bila pripojena Italiji.

Još 1872. pokušao je putem opunomoćenika i talijanskog konzularnog predstavništva u Rovinju upravljati imovinom koju posjeduje u Savičenti, što mu austrijske vlasti nisu omogućile. Godine 1879. nalazi se na popisu političkih emigranata za koje austro-ugarsko tršćansko Namjesništvo traži pritvaranje i suđenje.

Nakon smrti supruge Lodoviche Orlancich živi između Milana, Venecije i Rima. Vatreni iredentist biran je za predsjednika društva Associazione delle Alpi Giulie, a pisao je i članke za mletački list Il Tempo.

Pritisnut novčanim teškoćama, u studenom 1881. nudi podatke o aktivnostima protuaustrijske političke emigracije tršćanskom Namjesništvu. Zauzvrat traži mogućnost povratka u Trst i Istru te otkup svojih posjeda u Kanfanaru po povlaštenoj cijeni. U početku austrijske vlasti mu nisu bile sklone. Ipak, u kolovozu 1882. prihvaćene su njegove usluge kao doušnika unutar iredentističkog miljea Vidma i Venecije. Zahvaljujući njemu otkriven je plan atentata na cara Franju Josipa I. koji se trebao dogoditi u Trstu, za što biva i novčano nagrađen (protuvrijednost od oko 20 000 lira). Naime, na iredentističkom sastanku u Rimu održanom 5.IX.1882. dobio je zadatak da omogući prijelaz talijansko – austro-ugarske granice Guglielmu Oberdanu i Donatu Ragosi. Prije puta za Veneciju i Videm obavještava o tome austro-ugarskog poslovnog opunomoćenika u Rimu, zatim konzula u Veneciji te obavještajca F. Appela. Zahvaljujući tome Oberdan je uhvaćen 16.IX. u Ronkama (Ronchi) kod Tržiča (Monfalcone), dok Ragosa uspijeva pobjeći. Kod Oberdana su pronađene dvije ručne bombe. Kada vijesti o tome stižu u Italiju Fabris je već u Veneciji gdje, na zahtjev Austro-Ugarske talijanskoj policiji, omogućuje hvatanje pomagača atentatora. Kako bi se skrenula sumnja u Fabrisovu izdaju, austro-ugarska ambasada u Rimu traži premetačinu njegova stana. Fabris na to, tobože, ulaže proteste zbog nepravednog progona.

Godine 1883. Fabris se vraća u Istru te ponovno tršćanskom Namjesništvu nudi obavijesti u zamjenu za novac. Tako srpnja 1886. najavljuje atentat u Puli prilikom proslave obljetnice Viške bitke. U narednim godinama napušta politički rad živeći naizmjence u Istri i Venetu.

Fabrisovu doušničku djelatnost otkrio je 1919. Francesco Salata nakon povrata, u tada talijanski Trst, arhive austro-ugarskog Namjesništva.