Ragosa, Donato, kemičar i iredentist (Buje, 1.XII.1856. – Tuscania [Lacij], 1.II.1909.).

Otac Marco (Marcantonio), majka Francesca rođ. Fonda.

Pohađao je gimnaziju u Kopru, a kemiju studirao u Gradcu (Graz). Njegova je obitelj imala ljekarnu u Bujama od 1793. do 1880-ih. Služenje u austrougarskoj vojsci odbio je 1878. pa otišao u Italiju. U Rimu je radio kao ljekarnik. Tu je upoznao tršćanskog iredentista Guglielma Oberdana. Kasnije je otvorio vlastitu ljekarnu u Toscanelli (od 1911. Tuscania) kraj Viterba u Laciju.

Zajedno s Oberdanom planirao je atentat na austrougarskog vladara Franju Josipa I. prilikom njegova posjeta Trstu na 500. obljetnicu podaništva Austriji. Krenuli su iz Rima 14.IX.1882. put Vidma (Udine) s dvije ručne bombe tipa Orsini, pištoljem i eksplozivom. Prelazak talijansko-austrougarske granice trebao im je osigurati Giuseppe Fabris Basilisco, iredentist i austrougarski doušnik. Granicu su ilegalno prešli 15.IX. u mjestu Ronkama (tada Ronchi di Monfalcone, danas Ronchi dei Legionari). Ragosa je nastavio put kočijom prema Trstu, a Oberdan je uhvaćen nakon pucnjave prema žandaru. Shvativši da gotovo nitko u Trstu i Istri nije razmišljao o pobuni, Ragosa se sklonio u Kopar kod prijatelja Domenica Manzonija. On mu je našao kočiju, kojom stiže do Umaga preko Buja. Tu se ukrcao na jedrenjak Pallestrina i otišao na sigurno u Veneciju.

Na traženje austrougarskih vlasti Ragosa je uhićen i suđen u Vidmu, ali je oslobođen svih optužbi presudom od 23.IV.1883. Ipak, od tada je bio pod stalnim nadzorom talijanske policije. Isto tako, pod izlikom da se školovao u Austriji te nema talijanske svjedodžbe, oduzeta mu je licenca za rad ljekarne, što ga je financijski pogodilo. Pomagali su mu prijatelji i politički istomišljenici, a u kolovozu 1884. pronašao je zaposlenje kao kemičar u rudniku bakra Monte San Giovanni Campano.

S Francescom Pasquali oženio se u Toscanelli 21.III.1885. Iste godine patentirao je postupak za ekstrakciju bitumena. Početkom 1886. prebačen je u Lacij na rad u tamošnji rudnik. Nastanio se u mjestu Frosinone. Kasnije se vratio u Toscanellu, gdje je ponovno imao ljekarnu. Godine 1891. izdao je u Rimu polemičku knjižicu Felice Albani e il sacrificio di Oberdan, dichiarazioni di Donato Ragosa. Iste je godine patentirao postupke u vezi rasvjetnog plina i izrade sporovezujućeg cementa.

U Bujama mu je 1922. postavljena bista na tadašnjem trgu Italia, a na rodnoj kući spomen-ploča. Uličica u kontradi Cornio, gdje se nalazila njegova rodna kuća, nazvana je njegovim imenom, kao i bujsko Kulturno društvo (Circolo di Cultura). Nakon 1945. sve je uklonjeno, a Kulturno društvo su ponovno otvorili u Trstu bujski ezuli. U Tuscaniji posvećena mu je ulica, a ljekarna gdje je radio, na kojoj stoji spomen-ploča, nosi njegovo ime.

Slike