Ćurković, Pavao Dimitrije, svećenik, pulski kanonik, narodnjak, antifašist (Arbanasi kod Zadra, 23.X.1870. – Mandalina kod Šibenika, 22.III.1953.).

Za svećenika je zaređen 26.VII.1894. U Istri je službovao 1901.-47. kao svećenik u Vižinadi, Mutvoranu, Krnici i Puli.

U Krnici su ga zvali istrovenetskim nadimkom signor Santolo. Među istarskim prognanicima u Moravskoj djelovao je 1915.-18., gdje im je u danim mogućnostima nabavljao hranu i odjeću. Hrvatsku djecu upućivao je u češke škole, a osnovao je i škole na hrvatskom jeziku kako djeca ne bi zaboravila materinski jezik.

U Moravskoj Třebovi brinuo je za 1664 osobe razmještene u 64 općine. U svibnju 1917. pismom se obratio Vjekoslavu Spinčiću, zastupniku u Carevinskom vijeću u Beču: „Moj siromašni narod iz župe krničke čami u tuđini. Mala djeca pogibaju, starci već umrli, a i svaka druga nevolja ih tišti. Vjerujte mi, bude li narod ostao jošte do iduću zimu, ne će se više nikada vratiti.“

Po povratku u Istru, u crkvi se služio hrvatskim jezikom pa je više puta bio priveden na razgovor u talijansku policiju. Često se pred fašistima skrivao u Čadrima, dijelu Krnice, kod prijatelja Martina Raponje. Polovicom ožujka 1921. vodnjanski fašisti upali su kamionom u Krnicu da bi uhitili dva đaka učiteljske škole, Ljubodraga Brgića i Jakova Buršića, te župnika Ćurkovića, poznate borce za nacionalna prava Hrvata u Krnici. Nisu ih našli jer su se sklonili na vrijeme. Opljačkali su i njegovu kuću. Talijanska policija htjela ga je konfinirati, ali je uz pomoć porečkog i pulskog biskupa Trifonea Pederzollija pošteđen progona. Godine 1923. uhitili su ga i odveli izvan Krnice, istukli ga i napojili ricinusovim uljem. Talijanske vlasti predlagale su da mu se dopusti posjetiti rodno mjesto kraj Zadra i da mu se potom zbog njegova političkog držanja ne dopusti povratak u Istru.

Nadžupnik Krnice i Mutvorana bio je do 1932., kada je premješten u Pulu i imenovan kanonikom pulskog kaptola. Za vrijeme Drugog svjetskog rata tri puta su mu fašisti pretraživali kuću zbog sumnje da surađuje s partizanima. U savezničkom bombardiranju grada kuća mu je srušena pa se sklonio u Valturu, gdje je dočekao oslobođenje. Vratio se u Dalmaciju k sestri u Mandalinu kod Šibenika. Kaptol pulske katedrale imao je nakon završetka Drugog svjetskog rata samo jednoga kanonika, Ćurkovića, pa je Dragutin Nežić i njemu predočio dekret svoga imenovanja za apostolskog administratora Porečko-pulske biskupije, 28.XII.1949., posredstvom šibenskog administratora Rudolfa Piana.