Gorlatto (Gorlato), Giacomo (Jacobo, Enrico), franjevac, zborovođa i skladatelj gregorijanske glazbe (Pula, 2.VII.1889. – Padova, 23.I.1951.).

Kršten je kao Enrico, ali je ostao upamćen po svom redovničkom imenu Giacomo (potpisivao se i kao Jacobo), kako se zvao i njegov brat. Imao je još dva brata: Domenica (svećenik) i Luigija te sestru.

Sjemeništu Manje braće konventualaca u Cresu pristupio je u listopadu 1901. te tamo pohađao četverogodišnju gimnaziju. Novicijat je započeo u creskom samostanu 9.XI.1905., a sljedeće godine položio osnovne zavjete. Iskazao se u naukovanju te je 1909. upućen na jednogodišnje usavršavanje u Fribourg u Švicarskoj. Tu je upoznao profesora gregorijanskog korala Petera Wagnera koji je usmjerio njegov životni put. Studij filozofije nastavio je u Camposampieru u Venetu gdje je 15.VIII.1910. položio svečane zavjete. Sljedeće dvije godine proveo je u Rimu, gdje je 10.VIII.1912. zaređen za svećenika te se vratio u Padovu. Od jeseni 1914. kao samouk u dirigiranju vodio je zbor padovanske bazilike sv. Antuna. Nije se obazirao na kritike koje je dobivao zbog načina vođenja i modernijeg pristupa interpretaciji gregorijanskog korala.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata dopisivao se s predstavnicima nove talijanske vlasti u Puli koja je planirala pretvoriti desakraliziranu pulsku crkvu sv. Franje u muzej, a Franjevački samostan u lapidarij. Godinu dana nakon toga predstavnici pulske vlasti donijeli su odluku o obnovi crkve i samostana sv. Franje te njihovom povratku Redu manje braće konventualaca.

Povodom 700. godišnjice smrti sv. Franje napisao je 1926. oratorij Il Cantico di Frate Sole, a 1930. Officium et Missa in festo Sancti Antonii Patavini conf. et alia cantica in eiusdem honorem notis gregorianis adornata. Iduće godine povodom 700. godišnjice smrti sv. Antuna osmislio je oratorij Divi Antonii transitus. Njegova su djela više puta izvedena u Padovi, Camposampieru, Vicenzi i Veneciji.

Imenovan je gvardijanom padovanskog samostana sv. Antuna i rektorom istoimene bazilike 1933. Kasnije je služio kao provincijski blagajnik, privremeni i doživotni blagajnik te konačno kao kustos Padovanske kustodije.

U Puli je sredinom 1930-ih planiran koncert u Areni s izvedbama skladbi četiriju velikih istarskih skladatelja (Antonio Smareglia, Bernardin Rizzi, Luigi Dallapiccola i Giacomo Gorlatto). No, umjesto Arene odabrana je crkva sv. Franje, gdje je 22.IX.1935. pod Gorlattovim ravnanjem izvedena samo njegova glazba.

U Padovi je izdao 1936. Sei Inni Antoniani per coro all'unisono con accompagnamento di organo od armonio. Njegov posljednji javni nastup bio je 12.X.1941. u Milanu kada su izvedena oba oratorija.

Prevezen je 10.I.1951. u bolnicu i operiran zbog puknuća slijepog crijeva. Preminuo je nakon 13 dana.

Izdavač Guglielmo Zanibon iz Padove izdao je više njegovih djela gregorijanske glazbe, kao npr. 12 litanie lauretane, koje će u daljnjim izdanjima narasti na 15, odnosno 20 pjesama.

Slike