Herkulova vrata (tal. Porta Ercole), antički spomenik u Puli.

Vrata na sjeveroistočnom dijelu pulskih rimskodobnih i srednjovjekovnih zidina, vrlo jednostavna oblika, sagrađena su oko sredine I. st. pr. Kr., a čini ih lučni otvor sastavljen od jednostavnih kamenih blokova bez profilacije i dodatnih ukrasa, osim što je na zaglavnom kamenu isklesana Herkulova glava na kojoj se razaznaju brada i kovrčava kosa, ali je površina jako oštećena. Lijevo od reljefa glave je reljef toljage, koja je jedan od sigurnih Herkulovih atributa. Jedan natpis iz II. st., pronađen u Puli, svjedoči da je službeno ime grada bilo Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea, što potvrđuje da je Herkul (grčki Heraklo) bio jedan od božanskih zaštitnika grada.

Preko dvaju kamenih blokova lijevo od toljage uklesan je natpis u tri retka, koji donosi imena Lucija Kasija Longina i Lucija Kalpurnija Pizona, a u trećem retku je tekst koji počinje s IIVIR namjerno oklesan, ostala je samo udubina. Duumviri (duoviri) su bili izvršni činovnici kolonije s jednogodišnjim mandatom (poput konzula u Rimu), a ova su dvojica bila duumviri osnivači kolonije, koje je Senat ovlastio da povedu naseljenike i organiziraju grad. Lucije Kasije Longin bio je brat Gaja Kasija, jednog od glavnih urotnika protiv Cezara, a Pizon je bio Cezarov tast (otac Cezarove žene Kalpurnije) pa se njih dvojica nikako nisu mogli naći na zajedničkoj zadaći osnivanja pulske kolonije poslije Cezarove smrti 44. pr. Kr. Stoga natpis na Herkulovim vratima predstavlja dokaz da je Colonia Iulia Pola osnovana neposredno prije toga, kao dio Cezarova plana o osnivanju niza kolonija na Jadranu.

Iako je natpis komemorirao osnivače, vrata nisu imala naglašeno prometni značaj. Prolaz kroz njih je koso usječen jer se nastavljao na uspon prema gornjoj kružnoj ulici oko gradskoga brežuljka (danas ulica Castropola), koji je dijelom bio izveden stubama pa zato nije bio moguć kolni promet. Kroz vrata se iz grada izlazilo na sporednu cestu koja je spajala dvije od triju glavnih cesta, onu koja je izlazila kroz Zlatna vrata prema jugoistoku i onu koja je kroz Dvojna vrata vodila prema sjeveroistoku.

U srednjem su vijeku Herkulova vrata bila jedan od šest ulaza u grad s kopnene strane, ali su vjerojatno prije XVII. st. zatrpana i zaboravljena jer se ne spominju u vrijeme gradnje mletačkoga kaštela 1630. Nema ih u Franciskanskom katastru 1820., iako se počinju pojavljivati na bakrorezima tijekom XIX. st., ali se na njima vidi da su gotovo potpuno zatrpana, iz zemlje je virio samo gornji dio luka. Potom su otkopana i očišćena, a ponovno su stavljena u funkciju kad je 1900.-05. izgrađena pivnica „Stadt Pilsen“, prema projektu Ferdinanda Geyera (danas sjedište Zajednice Talijana). Prilikom izgradnje, Anton Gnirs je unutar bedema, iza Herkulovih vrata, istražio veliku željeznodobnu žarnu nekropolu. Bedemi i dvije kule kružnoga tlorisa s vanjske strane vrata otkopani su, konzervirani i restaurirani između dvaju svjetskih ratova.

Slike