Dequel, Oreste, kipar i slikar (Kopar, 17.VIII.1923. – Rim, 24.III.1985.).

U Drugom svjetskom ratu je sudjelovao u partizanskom pokretu kao pripadnik brigade Garibaldi. Obrazovao se u klasičnom i kozmopolitskom duhu na Likovnoj akademiji u Ljubljani, a smatraju ga najboljim učenikom prof. Frančišeka Smerdua. Prvi radovi postavljeni su mu u Ljubljani (poprsje Josipa Broza Tita), Kopru (poprsje biskupa Pietra Paola Vergerija ml.) i Izoli (brončani kip poginulim mornarima).

Godine 1956. preselio se u Trst, gdje su nastale Kupačice, crtež tušem, te Plivačice, na Venecijanskom bijenalu izložen brončani kip koji je otkupio tršćanski Muzej Revoltella. U Rim se preselio 1959., a s Giorgiom De Chiricom, Filippom De Pisisom i Renatom Guttusom 1964. sudjelovao je na izložbi talijanskih umjetnika u newyorškoj World House. Godine 1966. izradio je djela u Rimu (za Talijanski olimpijski odbor) i Lecceu (stadion), 1968. u Assisiju, 1969. u Potenzi te 1971. ponovno u Rimu (Biblioteca Nazionale Centrale).

Djela mu se nalaze i u Istri: poprsje Francesca Babudera (Gimnazija Gian Rinaldija Carlija u Kopru, oko 1951.), poprsje Pietra Paola Vergerija ml. (Vergerijev trg u Kopru, 1951.), spomenik Palim mornarima (1953.), naknadno preimenovan u Solidarnost (od 1992. u parku pred izolskim grobljem) i kip Uspravni ratnici (Guerrieri verticali, Pokončni bojevniki, 1970.), koji su 1997. Kopru darovali njegovi nasljednici (Muzejski trg u Kopru). Bio je i nastavnik likovne umjetnosti u Iowa Cityju (SAD, 1973.) i Salzburgu (1979.-80.).

Sahranjen je u Trstu.